Slovenci duplo jeftiniji

BUČINO ULJE Stroga pravila za domaća bučina ulja police pune lošijim stranim

– Nismo u ravnopravnom položaju ni po tome što su nas trgovački lanci s kojima surađujemo obvezali ugovorima da u našem bučinu ulju mora biti i domaća sirovina, koja je dosta skuplja od uvozne iz Ukrajine ili Kine, dok se kod uvoznih ulja to ne gleda i bitna je samo cijena – kaže Ivica Bister iz Dekanovca

“Papskiji smo i od pape”, poručuju ovih dana iz Hrvatske
poljoprivredne komore (HPK), ljuti što ni novi Pravilnik o
jestivim uljima i mastima nije ispravio nepravdu po kojoj za
domaća bučina ulja vrijede puno rigoroznija pravila nego za
uvozna. U EU smo, tvrde, ušli s puno višim propisanim standardima
kvalitete nego što ih imaju Slovenci i ostali proizvođači Unije.

No kako smo ih zadržali i dandanas jer EU dopušta članicama
strože nacionalne propise od europskih, domaći su proizvođači u
sve lošijem položaju od konkurencije koja im posljednjih mjeseci
“otima” police u trgovačkim lancima. Hrvatska, primjerice,
propisuje sastav sterola, koji su svojevrstan “otisak prsta”
nekog ulja i govore je li ono autentično ili s primjesama drugih
jestivih ulja poput suncokretova, zbog kojih se ne bi smjelo
deklarirati kao bučino.

Slovenci duplo jeftiniji

– I onda dođe proizvođač iz Slovenije ili iz neke druge članice
EU koja dopušta sastav sterola kakav oni smiju, a naš proizvođač
po hrvatskim pravilima ne smije imati, i ponudi pola litre svoga
ulja za 20 kuna, koliko košta 2,5 ili 3 dl domaćeg – objašnjavaju
iz HPK. No, iako je očito da je riječ o nejednakoj kvaliteti, po
nacionalnom pravilniku smiju se analizirati samo domaća ulja, a
strana samo po fleksibilnijim EU pravilima.

– Nismo u ravnopravnom položaju ni po tome što su nas trgovački
lanci s kojima surađujemo obvezali ugovorima da u našem bučinu
ulju mora biti i domaća sirovina, koja je dosta skuplja od uvozne
iz Ukrajine ili Kine, dok se kod uvoznih ulja to ne gleda i bitna
je samo cijena – kaže Ivica Bister iz Dekanovca.

No kako Pravilnik o jestivim uljima i mastima ne nameće porijeklo
sirovine, kinesku ili ukrajinsku cijedi još puno hrvatskih
proizvođača iako su domaće koštice buča golica dokazano puno
kvalitetnije. Tako sve više poljoprivrednika odustaje od
proizvodnje sjemenki golica. Domaće za 20 kuna teško nalaze kupca
kraj kineskih za 13-15 kuna. Nives Lovrić,
predsjednica Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske te Zadruge
Crna kap, koja je razvila vlastiti brend Buchusha, kaže kako je u
nas po pitanju bučina ulja previše nereda. Potrošači ne znaju što
kupuju jer ga se, prema nekim procjenama, i dvije trećine proda u
sivoj zoni.

Tradicija patvorenja?

– Puno proizvođača i dalje tvrdi kako se bučino ulje ne može
napraviti bez suncokretova. Da podliježu kontrolama, znali bi da
to nije istina i da se takvo ulje ne smije ni deklarirati kao
bučino – tvrdi ona. Pitanje je tako što se sve pod bučinim uljem
prodaje i na sajmovima i kućnom pragu velikog broja OPG-a.

Registrirani su za proizvodnju tikava golica i za to dobivaju
poticaje. No nitko ih ne pita što s njima kasnije rade jer ih
većina, naime, nema registriranu dopunsku djelatnost prerade, a
ako nisu registrirani, nisu ni u sustavu kontrole, koja ide samo
k registriranim proizvođačima. Upitna bučina ulja u plastici,
pomiješana sa suncokretovim…, prodaju se tako i za 70 do 200
kuna.

– Za litru premium bučina ulja Buchusha (djevičansko) treba oko
3-3,5 kg sjemenki ako se ono dobiva zagrijavanjem do najviše 125
stupnjeva Celzija, a cijena mu je 120-150 kuna. Neki proizvođači,
međutim, što ne smiju, ulje cijede i na višim temperaturama pa
litru dobiju i od 2,5 kg. Za hladno prešano pak treba i 8-10 kg
sjemenki, a cijena mu je oko 250 kuna – objašnjava Lovrić
ističući kako bi se udruživanjem i ujednačavanjem standarda
domaći proizvođači bolje pozicionirali na domaćem i inozemnom
tržištu i postizali više cijene.

No ideja ne nailazi na plodno tlo. Istraživanje autentičnosti
bučinog ulja na tržištu RH, koje je na 25 uzoraka proveo
zagrebački PBF, pokazalo je kako dio proizvođača i dalje koristi
“tradicionalni” način proizvodnje pri kojem se tijesto od bučinih
koštica prži uz dodatak rafiniranog, najčešće suncokretova ulja,
a neki od toga dobivenu smjesu i ponovno prže i prešaju.

– To je protuzakonito. Bučinim uljem može se zvati jedino ulje od
bučinih koštica, dok se mješavine stavljaju na tržište prema
biljnoj vrsti i kategoriji od kojih je mješavina sastavljena.
Patvorenim se tako pokazalo čak 11 (44%) od 25 ulja, u kojima je
nađeno i 30-40% suncokretova. Na otprilike 3 kg bučinih koštica
dodaje se do 1 l suncokretova ulja, kazali su iz PBF-a.

Ipak, kao i maslinovo, i bučino je ulje zbog brojnih benefita za
ljudsko zdravlje sve traženije pa je udruga iz Vidovca u veljači
podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za zaštitu
zemljopisnog podrijetla i oznake “Varaždinsko bučino ulje”.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije