'Moja velika hvala neka im bude snaga da i dalje svoju službu obavljaju upravo tako kako su to činili meni koji danas, točno nakon šest mjeseci ponovno hodam na svojim nogama, bez štaka i radim kao prije!'
Na današnji dan prije šest mjeseci, bio je utorak, 25. veljače za
našu međimursku tradiciju značajan kao fašnjak ili fašnik. Toga
dana ja, Stjepan Mesarić iz Murskog Središća,
teško sam nastradao prilikom rušenja stabla oraha u vlastitom
dvorištu.
U toj nesreći zadobio sam ozljede opasne po život s mnogo
prijeloma kostiju, ozljede kralježnice i potres mozga. Prijatelj
koji mi je rušio drvo kada je vidio što se dogodilo vapio je za
pomoći nakon čega su došli susjedi Hažić,
Korbelj i Cilar i pozvali Hitnu
medicinsku pomoć. Tada započinje moja borba s tegobama, ali i
nastaje klica ove zahvale koju upućujem svima onima iz Županijske
bolnice Čakovec koji su me zbrinuli, liječili i izliječili.
Briljantna Hitna služba
Zahvaljujem redom kako je teklo moje zbrinavanje i liječenje do
konačnog ozdravljenja. Prvo sam zahvalan djelatnicima Hitne
medicinske pomoći koji su stigli brzo i kvalitetno me otpremili
na Odjel hitne medicinske službe u čakovečku bolnicu gde su
liječnici i osoblje postavili dijagnozu. Kasnije se pokazalo kako
je upravo njihova briljantna dijagnoza, postupanje i ocjena
utjecala na moj kvalitetan oporavak s jasnom prognozom kako će
bolničko liječenje trajati od pet do šest mjeseci. Bogu i
doktorima hvala, u bolnici sam bio kratko, a potom sam kod kuće
provodio terapiju i odlazio na kontrole. Hvala fizijatrima koji
su me priučavali na korištenje kolica, štaka i Jewett ortoze.
Tu sam vidio i shvatio veličinu liječničkog
zvanja
S Odjela Hitne pomoći premješten i smješten sam na Odjel Jedinice
intenzivne njege gdje sam ostao desetak dana. S ovog odjela
nepokretnog su me odvozili na rentgen i druge službe, a cijelo
vrijeme osoblje je o meni vodilo izvrsnu skrb te sam se i počeo
brzo oporavljati. Na ovom odjelu sam uvidio svu veličinu
liječničkog, sestrinskog i bolničarskog zvanja.
Zahvaljujem iskreno i od srca svim doktoricama i sestrinskom te
tehničkom osoblju Jedinice intenzivne njege predvođene
grandioznom doktoricom Selmom Pernar i glavnom
sestrom Vesnom Hozmec–Blažić.
Posebno sam zahvalan bolničarima Borisu,
Ivanu i Petru te sestri
Nadici. S ovog odjela odvezen sam na operaciju
noge i gležnja koju je savršeno i vrhunski obavio doktor
Robert Grudić, koji je do kraja pratio moj
oporavak i mogu se samo diviti ovom čovjeku.
Ponovno stojim i hodam na svojim nogama
Nakon oporavka na intenzivnoj premješten sam na Kirurgiju i
traumatologiju, gdje sam ostao nekoliko dana i bio kvalitetno
liječen i zbrinut. Zahvalan sam liječnicima -doktorima
Jošku Smiloviću, Draženu
Krištofiću, Zvonimiru Magašu,
Mariu Vinku, Patriciji Videc,
Matiji Branilovću i Danijeli
Gadže.
Zahvalan sam vozačima i pratiteljima sanitetskih vozila,
djelatnicima rentgenske službe, prijamnim djelatnicama i posebno
Zdravku Mikolaju, medicinskom
tehničaru bogatog iskustva i znanja.
Hvala mojoj liječnici doktorici Moniki Friščić,
kao i sestrama koje su me obilazile na oporavku kod kuće. Svima
neka dragi Bog bude plaća, a moja velika hvala neka im bude snaga
da i nadalje svoju službu obavljaju upravo tako kako su to činili
meni koji danas, točno nakon šest mjeseci ponovno hodam na svojim
nogama, bez štaka i radim kao prije.