Svima nam je potreban odmak od nametnutih lažnih vrijednosti kojima smo svakodnevno izloženi. Osvrnimo se ponekad na živu kulturu koja nas okružuje. Pogledajmo voćku, drvo, cvijet, životinju u svom dvorištu. Poklonimo pažnju starim podrumima i drugim građevinama iz okruženja i povijesti o kojoj svjedoče. Saznajmo nešto više o našim precima.
Zavirimo u recepte svojih baka i s pažnjom poslušajmo «kak je se to negda bilo». Nastojmo iz svoje zavičajne predajne kulture sačuvati preostalo blago, ponešto možda ponovno oživjeti i preoteti zaboravu. Još malo pa će raskoš balkonskog cvijeća i šarenilo cvjetnih gredica na okućnicama pomalo blijediti pred nadolazećom jeseni.
Ove amaterske fotografije bilježe neke trajnice na koje nailazimo u lokalnom i regionalnom okruženju, a koje najčešće krase okućnice skromnijih kuća često bez fasada. U vrijeme krize i štednje moglo bi se možda više domaćinstava okrenuti «starinskom» cvijeću koje je jednako lijepo, ako ne i ljepše od skupog egzotičnog cvijeća iz nekih dalekih krajeva te na taj način doprinjeti očuvanju autohtone bioraznolikosti.
Posebno je zanimljiva skromna biljka perunika koja raste u svim krajevima Hrvatske, a naziva se još ljelja, bogiša, sabljarka, kaćun, aleluja. Smatra se mitskom i svetom, a pojavljuje se kao žuta, plava, šarena i rjeđe kao bijela. Bila je i još uvijek je, zanimljiva etnolozima i drugim znanstvenicima. Poznata vjerovanja u Međimurju vezana uz tu biljku su: «De vudri strela tam rastu ljelje.» i «De vudri strela tam se pokaže majka Božja».