Uz pregršt lijepih trenutaka studija posebno će pamtiti Rektorovu nagradu zagrebačkog Sveučilišta. Nagradu je dobila na Filozofskom fakultetu u za timski rad koji je u njezinom budućem zvanju bitan.
– Živim u Svetoj Mariji gdje sam i polazila tamošnju Osnovnu školu – rekla nam je za nedavna susreta s netom dobivenom akademskom titulom 24-godišnja Ana-Marija Horvat, samozatajna djevojka koju smo dugo nagovarali da se predstavi javnosti sa svojom diplomom Filozofskog fakulteta u Zagreba i stečenom akademskom titulom mag. hist. art. premda je čeka još jedan diplomski rad.
Tražili smo to radi njezinih sumještana, koji se posebno ponose s
akademski obrazovanima, ali i putokaza mlađima kako upornost, a
nadasve entuzijazam pobjeđuju mnoge poslovne i životne
barijere.
– U osnovnoj školi počela sam se baviti pletenjem Svetomarske čipke koja me je vratila u ne tako daleku prošlost pa je i ona u podsvijesti utjecala na odabir mog daljnjeg puta u školovanju. Nakon Osnovne škole upisala sam Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu, a nakon nje upisala sam na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sociologiju i povijest umjetnosti.
Za sebe će reći kako je marljiva, vedra i nadasve odgovorna osoba koja se još uvijek rado vraća u dane početka školovanja.
– Iz osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja posebno pamtim druženja s prijateljima pod odmorima, a u srednjoj školi dodatno i druženja na probama zbora.
Što i tko je utjecao na odabir studija?
– Na odabir studija utjecalo je više faktora, ocjene iz srednje
škole, rezultati državne mature i to da su mi se područja za
buduće studije činili zanimljivima.
– Studij je tekao većinom u pozitivnom raspoloženju. Bilo je tu i tamo predmeta čije polaganje ne bi išlo po planu, ali uz trud se sve uspjelo položiti i posložiti. Posebno lijepe trenutke vežem uz terenske nastave kojih je na povijesti umjetnosti bilo mnogo.
Dobiti rektorovu nagradu traži mnogo osobnih odricanja, ali truda i rada?
– Da. Rektorova nagrada bila je rezultat timskog rada i truda.
Nas dvadesetak, među kojima su iz Međimurja i Asja Bedić,
Karla Taradi i Nikola Trstenjak, smo u suradnji s
profesorima Sanjom Cvetnić, Tanjom Trška i Dankom
Šourekom na kolegiju “Frankapani kao naručitelj”
napravili izložbu pod nazivom “Deutsch-römisches Brevier: 500
godina, 400 primjeraka, 1 obljetnica” u kojoj smo detaljnije
proučavali Frankapansku baštinu vezanu uz brevijar koji su dali
tiskati knez Krsto I. Frankopan i supruga
Apolonijom Lang, a koji je posebno zanimljiv
zbog stotinjak knjižnih ilustracija – drvoreza. Svatko od nas je
dobio svoj istraživački zadatak koji smo ujedinili u izložbi i
prijavili na rektorovu nagradu – obrazložila je i dodala kako
njoj i cijelom timu ona mnogo znači i da je radosna što je njihov
timski rad i trud prepoznat te da su istraživački svi
napravili dobar posao.
– Studij, nažalost, još nije u potpunosti završen. Pred sobom imam još i diplomski rad na smjeru sociologije, a kada se i to napiše i obrani idem entuzijastično u potragu za poslom u struci- kaže i dodaje kako će to biti brzo, a isto tako se nada kako će potraga za poslom naići na plodno tlo. U realizaciju planova, odnosno pisanje još jednog diplomskog, idem kao i u sve do sada, s puno truda, strpljenja i dobre volje.
Studij i roditelji, Danica i Franjo?
– Roditelji su mi tijekom cijelog obrazovanja bili 100%-tna
podrška, u svakom smislu, bez koje se nekada ne bih upuštala u
izazove koji su me čekali, ali i bez koje moje fakultetsko
obrazovanje, boravak u Zagrebu i terenske ne bi bile moguće –
iskreno će i dodaje kako će im glede toga ostati neizmjerno
zahvalna.
– Za sada nemam još neke velike životne planove, osim da napišem još jedan diplomski rad, a nakon toga ćemo vidjeti što mi nosi budućnost. Nadam se da posao u struci.
Planove ću ostvariti kao i sve do sada, uz trud, strpljenje i
potporu bližnjih – roditelja, sestre, dečka, prijateljica – rekla
je za kraj izrazivši nadu kako će spomenuta karika pobrojenih
odigrati neku od svojih uloga u njezinom novom sutra. Znamo da
hoće jer svi oni znaju kako je to njihova Ana i
zaslužila.
