'45 godina risanog traga' bio je naziv svečanosti koju je Franjo Mustač-Medarov priredio u subotu, 27. travnja na svom obiteljskom 'gruntu'. Otvorio je likovnu Galeriju Mustač. Na svečanosti je bilo stotinjak prijatelja, rođaka, suradnika i poklonika likovne umjetnosti.
45 godina likovnog stvaranja obilježio je u subotu, 27. travnja u večernjim satima u sklopu svoga doma u Ulici Zelengaj 11 u Svetoj Mariji. Bila je to prigoda da se riječima vrati u svoje početke likovna stvaralaštva, da se prisjeti zaslužnih koji su bili uz njega moralno i materijalno kada je samozatajno stvarao postajući tako likovni pjesnik međimurske ravni.
– Ovim događajem se moram zahvaliti svima onima, a naročito obitelji predvođenoj suprugom Đurđicom, koji su me često ‘budili’ iz svijeta mašte kamo sam odlazio, ‘nije me bilo’, no vraćao sam se uvijek najmilijima – istaknuo je u pozdravnoj riječi okupljenima slavljenik večer i godine. – Subota, 27. travnja je veliki povijeni događaj za Svetu Mariju, ne samo u smislu ove obljetnice već događaj koji je ovoj donjomeđimurskoj sredini podario kulturnu instituciju-Galeriju Mustač koju je Franjo sustavno uređivao i danas je ona mjesto dolazaka brojnih turista u nju jer je Galerija sastavnica mjesne turističke ponude -rekao je Josip Šimunko koji je i autor predgovora koji govori o duhovnosti lirskog zavičaja, a autor knjižice ’45 godina risanog traga’je Franjin sin Jurica Mustač.
Knjižica je to koja na 20-tak stranica. Knjižica po poglavljima opisuje Franju i njegovo stvaralaštvo. Počinje s DUHOVOŠĆU KAO LIRSKIM ZAVIČAJEM gdje se ističe kako je Franjo svoju prvu sliku naslikao davne 1973. godine kada je imao svega 15 godina. ‘Već 45 godina njegovo je ime itekako poznato zaljubljenicima međimurskih pejzaža, dok u stručnoj likovnoj javnosti slovi kao slikar koji ne podliježe raznim pravcima turbulentnih likovnih kretanja’. Istaknuo je autor u ove poglavlju.
Kada pak je riječ o njegovoj biografiji navodi se kako je rođen 29. ožujka 1958. godine ko deveto i najmlađe dijete oca Đure i majke Verone. Obitelj su zvali Medarovi i bila je vjerski tradicionalna, bogobojazna, strogo patrijarhalna, otac prestrog, majka preblaga. Kada Šimunko piše o njegovim prvim dodotima s umjetnošćuU bilo je to u vrijeme kada je kao dječarac odlazio u crkvu i kada njegove oči nisu bile uprte u svećenika već najčešće u svodove crkve i freske na njima.
Ističe OŠ i svog prerano preminulog nastavnika likove kulture Sabo Vladimira koji mu je bio pomoć i poticaj za daljnje pronalaženje sebe u boji i kistu. Odlazak na školovanje u Zagreb je započelo s njegovim upisom u Školu primijenjene umjetnosti na Odjel grafike. Ovdje se ističe, kako su dva detalja iz tog školovanja odigrala veliku ulogu. Prvi je bio iskustvo, a drugi opredjeljenje. Povratak je bio nakon završetka školovanja u Zagrebu. 1980. godine zapošljava se kao dizajner tekstila u čakovekom Čateksu gdje radi do odlaska u lanjsku mirovinu. Kod kuće nalazi istomišljenike pa zajedno s Franjom Ružmanom i Damirom Šalarijem formira Likovnu udrugu donjeg Međimurja, no on je i član drugih udruga gdje je posebno u svom govoru istaknuo Likovnu udrugu u Varaždinu.
Edicija Josipa Šimunka sadrži dalje segment REKLI SU O NJEMU u koji su ugrađene samo relevantne i specifične misli uglednika iz svih sfera života. U ediciji je Franjo ugradio njemu najdraža djela, njih petnaest, a o broju onih u Galeriji nije bilo riječi.
Govoreći o slavljeniku, Šimunko je istaknuo kako je Franjo jedan
od najvećih likovnih umjetnika Lijepe Naše te dodao, a kako to i
biva u Hrvatskoj, da će mnogi to reći kada Franje nažalost više
neće biti na ovozemaljskom svijetu.
PRETHODNICI.
Ovdje Franjo nije zaboravio djeda Martina
Mustača (1870.-1944.) pa je u ediciju uvrstio njegova
dva dijela kao i djelo svoga strica Franje(1923.-1969.).
O Franji je govorio i mjesni župnik vlč. Pavao
Markač koji je rekao kako je 27. travanj 2019. milosrdni
dan.
-To što je Franjo do sada napravio može samo čovjek vjere kakav je on i kako je živi. Franjo, samo tako nastavi – poručio je svećenik koji je tom prigodom otvorio i Galeriju Mustač.
Točka na ‘I’ bila je prigodna torta koju je slavljeniku u ime uđe obitelji darovala supruga Đurđica, porijeklom iz Goričana, a što je u tri navrata istaknuto. Slavljenik je posebno pozdravio i općinsku načelnicu Đurđicu Slamek. Obol slavlju dali su tamburaši mjesnog KUD-a ‘Ivan Mustač-Kantor’.