Najskuplji bicikl je prodan za 690 kuna, kupljene su tačke za 160 kuna, drobilica za granje za 130 kuna. Jedan kupac je kupio čak 10 bicikala....
Kada se u sjedištu PU međimurske u Čakovcu skupi dovoljan broj bicikli i drugih predmeta, kojima se ne može utvrditi vlasništvo, oni su ponuđeni na prodaju. Dovoze se oni ovamo i iz PP Prelog i Murskog Središća kako bi bili prodani na javnoj dražbi.
Jednoj takvoj u subotu u jutarnjim satima prisustvovala je i naša
novinarska ekipa. U dvorišnim prostorima policijske zgrade sat
prije javne dražbe zainteresirani su mogli razgledati u stalcima
postavljene bicikle kojih je ovoga puta bilo oko sedamdesetak
različitih izgleda i tehničkog stanja, a tu su bili i drugi
predmeti.
Od osam do devet sati, koliko je trajalo njihovo razgledavanje, dvorištem je prošlo blizu dvjestotinjak zainteresiranih. Neki su se odmah okrenuli, zacijelo nezadovoljni onim što traže, a neki su ostali uporni do dražbe. Započela je točno u devet sati kada je na mehaničarski stol stala policijska službenica Darinka Polanec, kamo su joj bicikl po bicikl dovodili dežurni pomoćni djelatnici Antun Korunić-Sulica i Mijo Horvat, dok je policijski službenik Spomenko Gojsek kontrolirao uredno izdavanje robe nakon kupnje, a koji nas je upozorio da čitateljima poručimo da do ‘viška’ tih predmeta dolazi glede slabih samozaštitnih mjera pojedinaca.
– Evo to je prvi. Nema lanca, ali ostalo je sve vredu. Početna
cijena je 30 kuna. Ima zainteresiranih? Vjerovali ili ne
pljuštala su nadmetanja i ‘osakaćeni’ bicikl je prodan. Cijena u
ovom trenutku nije bitna. Kada smo čuli na koji slikoviti i
duhoviti način Darinka provodi dražbu opisujući vozila, čini nam
se kako je promašila profesiju.
U početku su ona i Spomenko zamolili prisutne da omoguće da se u dražbu prvi uključi jedan gluhonijemi kupac. Nazočni su bez problema pristali i čovjek je kupio bicikl za 60 kuna. Cijena bicikli bila je različita pa je najskuplji prodan za 690 kuna, to je bila najviša cijena postignuta na toj dražbi.
Uhodanim tijekom dražba je brzo tekla, ostvarene su brojne
kupnje. Kupac koji je uspio na dražbi bio je dužan odmah uplatiti
kupovnu cijenu i odmah je mogao biciklom kući, bilo je i onih
koji su ih nosili na leđima, stavljali u automobile. Možete
pretpostaviti u kakvom su stanju bili.
Odnosilo se to na one koji su ostali u ‘šrotu’ i svi su se
prodavali po 30 kuna. Treba dodati kako je prodan jedan
protupožarni vatrogasni aparat za 60 kuna. Kupio ga je jedan
kupac iz Varaždina koji nam je zapeo za oko jer je bio među
najrevnijima, kupio je deset ili jedanaest bicikli. Na prodaji su
bila dva kofera s tim da je jedan bio gratis, no kupaca nije bio
kao niti za jedan veliki kofer, ali su prodane jedne tačke za 160
kuna i drobilica za granje po cijeni od 130 kuna. Sve
administrativne i blagajničke poslove obavljale su Sanja
Kovač i Maja Tuksar.
– Bio sam ovdje prije dvije godine. Kupio sam bicikl koji me je sve do nedavno dobro služio, a da je bio dobar ocijenio je to netko od dugoprstića – rekao nam je jedan ugledni čakovečki prosvjetni radnik dodajući kako se za mali novac, a to je bio slučaj kod njega, mogu kupiti dobri bicikli – zato i takav interes. Više subotnjih namjernika otišlo je kućama neobavljena posla, ali s porukom: Evo nas na idućoj dražbi!
