STRUČNA TERAPEUTKINJA

MAGISTRA SOCIJALNOG RADA Kristina Zorčec: ‘Nesretne ljudske sudbine oduvijek su me pogađale’

Autora ovog priloga je dojmila svojim javnim nastupima i stavovima na nekoliko skupova. Posljednji je bio na promociji monografije 50 godina KLA Dr. Mato Golubić Čakovec. Ona je Kristina Zorčec - žena koja se budi i liježe s ljudskim sudbinama.

Dojmila nas je s koliko je stručnosti, empatija i optimizma govorila o ediciji koja je zapisala obilježene brojne ljudske sudbine. Ushićenje joj je raslo kada je govorila o onima koji su se izvukli iz zla-pakla ovisnosti, zla koji se zove alkohol. Kristina Zorčec je danas stručna terapeutkinja u KLA Dr. Mato Golubić Čakovec. 

Tko je Kristina Zorčec?

– Rođena sam u Čakovcu 1986. godine. S mamom Irenom, tatom Ivanom, sestrom Dijanom, te bakom i djedom živjela sam u Savskoj Vesi. Pohađala sam OŠ Strahoninec, nakon koje sam završila sam srednjoškolsko obrazovanje za tehničara  cestovnog prometa u TIOŠ-u. 2005. godine upisujem Studijski centar socijalnog rada, gdje stječem obrazovanje za magistru socijalnog rada. Unazad četiri godine živim u Ivanovcu sa suprugom Antunom i sinčićem Filipom

Sklonost prema današnjem zvanju?

– Oduvijek me je jako smetala društvena nepravda… Nikad nisam voljela da se nekoga “etiketira” samo zbog njegovog ekonomskog stanja… Velika sam ’emotivka’, te su me nesretne ljudske sudbine uvijek duboko pogađale. Početkom 3. razreda srednje škole počela sam intenzivnije razmišljati o nastavku školovanja, kao i o mogućem odlasku na fakultet. Spoznala sam da me nastavak školovanja u tehničkom smjeru ne zanima.

Iz jednog razgovora sa mojom tetom Antonijom, došla sam do spoznaje da socijalni rad obuhvaća sve ono što ja želim, te sam se od tog trenutka intenzivno počela pripremati za prijamni ispit. 2005. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu upisala sam Studijski centar socijalnog rada. Na preddiplomskom studiju socijalnog rada diplomirala sam 2010. godine, te stekla titulu prvostupnice socijalnog rada, dok sam 2017. godine diplomirala na diplomskom studiju socijalnog rada, te stekla titulu magistre socijalnog rada.

Poslovna biografija?

– Moj prvi posao kao socijalne radnice bio je u Domu za starije i nemoćne osobe Slakovec gdje sam bila zaposlena oko 3 godine, zatim sam par mjeseci bila na zamjeni u Srednjoj školi Prelog na radnom mjestu stručne suradnice, dok sada već godinu i pol radim u Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Međimurske županije, gdje sam zaposlena na radnom mjestu voditeljice organiziranog stanovanja. Od početka 2019. godine vanjska sam suradnica u Savjetovalištu za djecu i mlade ZZJZ MŽ.

Koraci ulaska u KLA?

– Privatno sam poznavala Josipa Lehkeca, terapeuta u KLA Dr. Mato Golubić, a znala sam da je on po zanimanju socijalni radnik. Kako u to vrijeme još nisam bila na praksi (početak 3. godine studija), a jako me je zanimalo kako socijalni radnik “radi”, zamolila sam ga ako mogu prisustvovati jednom sastanku KLA… I tako je počelo…

Prvi dojmovi i impresije?

– Jako su mi se dojmili članovi, njihova pozitivna energija, otvorenost, zajedništvo, nesebičnost… Do tog prvog dolaska u KLA nisam imala baš prevelikih znanja o tome što se tamo radi i kako se radi, no nakon samo jednog terapijskog sastanka spoznala sam da je to nešto jako vrijedno, za pojedinca, obitelj, zajednicu i ono što je najvažnije osjetila sam se dobrodošlo u njihovu proširenu obitelj i rekla si ‘Kristina, to je to!’.

Da li ste se nakon toga ‘vidjeli’ u tom klubu?

– Zbog obveza na fakultetu, od početka nisam mogla redovito dolaziti na sastanke KLA, no kako sam sve više upoznavala članove, tako sam si sve više svoje obveze prilagođavala tome da mi subota navečer bude rezervirana za KLA i ostala mi je, već 11 godina…

Rasli ste zajedno s klubom. Ukratko, kako je tekao taj rast?

– Kako sam počela redovito dolaziti na sastanke KLA, sve više me je zanimala aktualna literatura iz tog područja, te sam tako i diplomirala na preddiplomskom studiju na temi Alkoholizam i njegov utjecaj na obitelj, dok sam za potrebe diplomskog rada na diplomskom studiju napravila istraživanje sa članovima međimurskih KLA na temu “Obiteljska kohezivnost i načini rješavanja sukoba među partnerima u obiteljima osoba ovisnih o alkoholu.

KLA Dr. Mato Golubić  financijski mi je omogućio odlazak na stručne seminare u KBC Sestre milosrdnice gdje je Referentni centar za alkoholizam, gdje sam sudjelovala na kontinuiranom temeljnom edukacijskom tečaju o alkoholom uzrokovanim poremećajima. Meni osobno najznačajniji trenutak u KLA bio je kada mi je gospodin Lehkec ukazao povjerenje, te me uključio u aktivan rad KLA, odnosno pripremu i vođenje terapijskih sastanaka.

Kristina i klub danas?

– Danas uz pripremu i vođenje terapijskih sastanaka, pišem projekte putem kojih financiramo svoj rad, promišljam kako naše sastanke učiniti što dinamičnijim i aktualnijim za naše mlađe članove apstinente, naravno uz uvažavanje osnovnih postulata Hudolinovog modela rada u KLA.

Osobno mišljenje. Ulazak mladih terapeuta među posrnule obitelji…

– Mislim da je uvijek dobro došla svježina i drugačije metode i načini rada. No, isto tako smatram da raditi u KLA nije nimalo jednostavno, štoviše jako je specifično, te bi tako svakom mladom stručnjaku koji se odluči za rad u KLA preporučila da neko vrijeme radi uz iskusnog terapeuta.

Riječ, dvije o suradnji s gospodinom Lehkecom?

– On  je oličenje kakav terapeuta u KLA treba biti. Uvijek je na usluzi i na pomoći članovima, bez obzira što im treba. Uz njega sam jako puno toga naučila i beskrajno sam mu zahvalna na njegovim savjetima i motivaciji za rad u KLA. Postavio mi je jako visoku ljestvicu, jer već 43 godine je aktivni terapeut u KLA, te sve to vrijeme djeluje volonterski. Nadam se da ću i ja zadržati volju i elan za rad, profesionalno i u KLA, kao i on sve te godine.

Monografija?

– Početna ideja stvarala se unatrag par godina. Kretala se je od toga na napravimo neki plakat, brošuru, do pisanje same monografije, tim više što smo 2018. godine slavili 50. godina osnutka KLA. Motivaciju su nam još više davali naši članovi prepričavajući različite dogodovštine u i s KLA,  spominjući brojne izlete, piknike, edukacije na kojima su prisustvovali…  Zahvaljujući gospodinu Hladkiju, koji je čuvao dosta foto-materijala iz klupske prošlosti, hrabro smo se upustili u avanturu pripreme monografije.

Kada i kako su počele prve pripreme?

– Prve pripreme krenule su već 2017. godine kada smo krenuli u prikupljanje foto-materijala i podataka koje su obilježile povijest KLA Dr. Mato Golubić. Usporedno s time, zahvaljujući dr. Diana Uvodić-Đurić, koja je ujedno terapeutkinja KLA Prelog, te tajnica Saveza KLA Međimurja, odlučili smo proširiti priču na sve aktivne klubove u Međimurju, a na kraju smo našu priču odlučili kompletno zaokružiti, te na jednom mjestu opisati kako su se razvijali načini i metode liječenja i rehabilitacije ovisnika o alkoholu u Međimurju. 

Podjela tereta pisanja?

– Monografiju je pisalo više autora. Svaki terapeut pisao je o svom KLA-u, Ivan Dolenec za KLA Osmjeh Donja Dubrava, Biserka Goričanec i Genoveva Krsnik za KLA Povratak Mursko Središće, Marija Janković i Marija Štrok za KLA Zdravi život Sveta Marija, Diana Uvodić-Đurić za KLA Prelog, te Savez KLA Međimurja.

O Savjetovalištu za alkoholom uzrokovane probleme i alkoholizam pisao je tim ZZJZ MŽ- Berta Bacinger Klobučarić, Renata Kutnjak Kiš, Marina Payerl-Pal, Diana Uvodić Đurić, Odjel psihijatrije ŽBČ predstavio je dr. Živko Mišević, dok sam ja pisala o KLA Dr. Mato Golubić i stručni prilog. Naravno, ovdje želim zahvaliti i članovima KLA Dr. Mato Golubić na njihovim literarnim radovima.

Kako je koncipirana edicija?

– Monografiju smo osmislili na način da najveći prostor damo obilježavanju 50. godina osnutka KLA Dr. Mato Golubić. Dalje smo predstavili ostale klubove liječenih alkoholičara u Međimurju, te naš Savez KLA Međimurja. Predstavili smo Savjetovalište za alkoholom uzrokovane probleme i alkoholizam  koje je formiralo ZZJZ MŽ, te odjel psihijatrije ŽB Čakovec. Dali smo prostora i članovima koji su literarno opisali svoju borbu protiv ovisnosti o alkoholu. Zadnji dio čini stručni prilog, čiji prvi dio opisuje ovisnost o alkoholu, dok drugi dio čine rezultati provedenog istraživanja sa članovima međimurskih KLA, a čiji je cilj bio ispitati utjecaj partnerove ovisnosti o alkoholu na obiteljsku kohezivnost, te načine rješavanja sukoba u partnerskim vezama.

Zbog čega će edicija biti korisno štivo za one koji se liječe od ovisnosti?

– Monografija predstavlja sve tipove pomoći u liječenju od ovisnosti o alkoholu  u Međimurju (odjel psihijatrije ŽBČ-a, Savjetovalište za alkoholom uzrokovane probleme i alkoholizam kod ZZJZ MŽ, te KLA u Međimurju). Moje iskustvo u radu u KLA, pokazalo mi je da još uvijek puno ljudi ne zna što se u točno u klubovima radi, o čemu pričamo, koji nam je program rada… Ovom Monografijom približavamo rad klubova liječenih alkoholičara svim građanima, a što je osviještena sama zajednica, toliko je lakše u takvoj zajednici apstinirati.

Vaša uloga u nastanku edicije?

– Moja uloga je bila prikupljanje i objedinjavanje cjelokupnog materijala za KLA Dr. Mato Golubić  te prikupljanje radova ostalih autora. Ovdje moram naglasiti veliku pomoć i osobni angažman dr. Diane Uvodić-Đurić koja mi je u svemu tome bila od neizmjerne pomoći.

Koliko ste osobno vremena potrošili?

– Iskreno, ne mogu na to točno odgovoriti… Uglavnom u proteklih godinu i pol dana sam se sa Monografijom što svjesno, što podsvjesno budila i išla spavati…

Danas se njome ponosite, zbog čega?

– Smatram da smo napravili hvale vrijedan posao, nešto čime se svi možemo ponositi, jer smo zabilježili polustoljetnu tradiciju rehabilitacije ovisnika o alkoholu u Međimurju, pokazali kako su se razvijali načini i metode liječenja,  a još više od pisanih riječi, ponosna sam na sve članove u klubovima koji su se spasili iz ralja ovisnosti o alkoholu i pružale svojim obiteljima i sebi nov život i dozvolite da na kraju još jedanput kažem veliko hvala svim sponzorima, kao i ljudima koji su željeli ostati anonimni, a uvelike su doprinijeli u izradi Monografije!

Dodat ćemo za kraj kako je trebalo pola stoljeća da se glasno progovori o problemima tu kraj nas, problemima s kojima živimo, koji žive u našem susjedstvu, a mi ih nismo svjesni. Zahvaljujući ljudima poput Kristine oni polako, ali sigurno, pronalaze pravi put. Dodat ćemo i to kako premali broj ljudi radi na spašavanju ljudskih sudbina. Možda i zbog toga što u županiji s 126.000 radi premali broj KLA. Zbog čega je tome tako znali bi i trebali odgovoriti oni koji spašavaju goruće probleme…

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije