Stanislav Novak (1977.) međimurski je Zagrepčanec i zagrebački Međimurec – ovisno o tome – gdje svojim fotografskim okom i mjerom urbanoga promatrača nutarnjim htijenjem želi zabilježiti vlastito iskustvo promatranja.
Izložbom Photo – City ugođajni spleen crno-bijele fotografske ikonografije Zagreba prinosi Čakovcu, svome rodnome gradu.
Međimurje je – klimatski, kulturno-civilizacijski i geografski – određeno međuzemljem omeđenim rijekama Murom i Dravom gdje se u mnogim hižama dobro jede, zapravo uživa u: hrani i piću.
Divlja, kao i obrađena priroda – međimursko naturalno nasljeđe skladno je povezano s kulturom života lijepo uređenih gradova i gradića još uvijek definiranih mjerom čovjeka.
Kao kontrapunkt gradskoj idili Čakovca Novak ostvaruje fotografske slike – isječke ubrzanoga ritma bivanja unutar urbanoga mravinjaka. U naizgled stalnoj istosti svakodnevice, autor pronalazi i ostvaruje pogled drugosti esencijom izrazite retro-atmosfere.
Drugosti je potreban fotografski ekran sličnosti u kojem se prepoznaje.
Iskustvom nutarnjega oka Stanislav Novak crno-bijelom fotografskom iluzijom deziluzionira, demistificira urbanu stvarnost; ritam kretanja i mirovanja čovjeka i grada, grada u čovjeku i čovjeka u gradu.
Iako znamo koliko je složeno sav taj pokret, ritam, život ulice, zvukove, boje i mirise, zrcaljenje i odražavanje, sjetu i empatiju, tamu i svjetlost jutra, dana i večeri, elektriku i ljude grada snimiti i oslikati, Novakovim fotografijama vjerujemo, iako znamo – sve to nije baš posve istinito. Uživljavamo se u 3D prikaz na 2D formatu. U tome je bit čarolije fotografije, kao i fotografije grada.
