MIA TOMAŠIĆ velikim koracima grabi svoj britanski život

Mia Tomašić iz Vučetinca ima tek 21 godinu, a već sada oduševljava svojim uspjesima, ustrajnošću u ostvarenju zacrtanih ciljeva i nevjerojatnom zrelošću. Pružila joj se prilika za studiranje u Velikoj Britaniji, gdje danas pohađa Sveučilište Surrey u Guildfordu, jedan od najboljih fakulteta, ima posao i posložen život, svjesna toga kako isključivo rad i trud dovode do rezultata.

Ispunjena dugogodišnja želja

Miju mnogi pamte iz HRT-ove televizijske emisije “Do posljednjeg zbora” gdje je sa svojim školskim kolegama pod vodstvom profesora Damira Rodigera predstavljala čakovečku Gimnaziju Josipa Slavenskog. Iako odličnih glasovnih mogućnosti, svoju je karijeru ipak odlučila potražiti na drugim poljima, a studij u inozemstvu ostvario joj je sve dotadašnje snove.

– Sjećam se da sam već od malena željela živjeti u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući pohađanju dodatnih sati engleskog jezika u Školi stranih jezika Mirjane Sever, naučila sam mnogo o kulturi i običajima Velike Britanije. Već tada sam počela razmišljati o studiranju u toj zemlji, no to je uvijek bio samo san koji je bilo teško pretvoriti u stvarnost. Tek na kraju srednje škole mi se pružila mogućnost za studiranjem u inozemstvu. Bio je to pravi trenutak u pravo vrijeme s puno podrške mojih najmilijih – prisjeća se Mia.

Postala je studentica međunarodnog poslovnog menadžmenta na Sveučilištu Surrey u Guildfordu, no ne krije da na početku nije bilo jednostavno snaći se sama u novoj zemlji.

– Prvi put sam sjela u zrakoplov i sama krenula u nepoznato. Put od Hrvatske do Guildforda činio se užasno dug i naporan. Imala sam dvije opcije: stati, plakati i vratiti se kući ili hrabro krenuti dalje. Mislim da je bilo najteže potpuno se osamostaliti u tako kratkom periodu. Na početku je bilo neobično i zahtjevno slušati predavanja na engleskom jeziku, ali to je nešto na što sam se najbrže navikla. Što se tiče samog studiranja i života u nepoznatoj zemlji, upoznala sam mnogo mladih ljudi koji su prolazili kroz isto što i ja pa se cijelo to iskustvo činilo jednostavnije – kaže Mia.

Studentska razmjena u Švedskoj

Život u inozemstvu omogućio joj je i brojna putovanja u zemlje poput Belgije, Španjolske, Portugala i Italije, ali i studentsku razmjenu u Švedskoj.

– Moram priznati, novi početak u Švedskoj nije se činio ništa lakšim od onog u Engleskoj. Sada znam da su počeci uvijek najteži i tada se osoba osjeća najusamljenije, ali to je i najbolja prilika za upoznati samoga sebe. Najbitnije je zadržati pozitivan stav i dobro razmisliti kako krenuti dalje. Nakon toga stvari sjednu na svoje mjesto i svijet postaje ljepše mjesto – govori nam Mia.

U Švedskoj je upoznala drugačiji model studiranja od onog britanskog, upoznala švedsku kulturu, imala priliku sudjelovati na satima učenja švedskog jezika, a impresionirala ju je i ekološka osviještenost te zemlje i prijateljski raspoloženi stanovnici. Upravo zato smatra da bi se jednog dana mogla vratiti u tu skandinavsku zemlju.

– Smatram da je njihov drugačiji način razmišljanja i prihvaćanja različitosti među ljudima upravo ono što ih stavlja ispred našeg vremena – kaže Mia.

Plaćena praksa i prilika za napredovanje

Međutim, trenutno je fokusirana na svoj britanski život. Kao studentica iz zemlje EU dobila je pozajmicu od engleske vlade koja pokriva troškove školarine za svaku godinu odabranog smjera, što joj financijski olakšava život u inozemstvu. No uz to je potreban i posao, pa Mia već od prve godine studiranja obavlja privremeni posao uz studij. No, trenutno odrađuje svoju plaćenu stručnu praksu u jednoj farmaceutskoj tvrtki, svjesna toga da će joj to i u budućnosti pomoći pronaći posao nakon stjecanja diplome.

– Praksu obavljam u odjelu outsourcinga, odjelu koji ugovara korištenje vanjskih poduzeća i pojedinaca za obavljanje pojedinog posla. Iako sam studentica, sudjelujem u mnogim važnim projektima i sastancima sa klijentima te sam na radnom mjestu prihvaćena kao i svaki drugi radnik. Štoviše, imala sam mogućnosti voditi razne sastanke i projekte na kojima sam mogla primijeniti naučeno znanje na fakultetu i produbiti praktično znanje. Trenutno radim na ugovaranju novog posla s nekoliko tvrtki što je značajna prilika za daljnji razvoj karijere – govori nam Mia koja primjećuje da se takav način studiranja razlikuje od onoga u Hrvatskoj.

Britanski model studiranja prilagođen je stručnoj praksi pa su, za razliku od Hrvatske, predavanja mnogo rjeđa i na samome studentu je da upravlja svojim vremenom.

– Naglasak je na praktičnoj primjeni stečenog znanja i stvaranju kompetentnog stručnjaka za tržište rada na globalnoj razini. Na sveučilištu se provodi oko 20 sati na tjedan, što ostavlja dovoljno vremena i prostora za sve ostale aktivnosti (posao, volontiranje, učenje dodatnog jezika, bavljenje sportom i sl.). Smisao takvog rasporeda je da studenti sami rade na sebi, dok fakultet služi za usmjeravanje i pružanje dovoljno prilika i uvjeta za učenje i profesionalni i osobni razvoj studenata – ističe Mia.

Zanimljivo je i to što je postotak zaposlenosti u struci u roku od šest mjeseci nakon završetka studija 96 posto, što dokazuje da takva nastava ima svojih pozitivnih strana.

Veliko srce i pozitivan stav za budućnost

Iako radi puno radno vrijeme i studira, Miji ostaje vremena i za slobodne aktivnosti. Trenutno volontira sa studentima iz Cambridgea u radionicama za djecu s poteškoćama u razvoju i socijalnoj integraciji, dok ostatak vremena provodi u putovanjima i s prijateljima. Ipak, ne krije da joj je najdraže u slobodno vrijeme razgovarati sa svojom obitelji i prijateljima u Hrvatskoj putem video-poziva.

Mada joj je u početku bilo teško, imala je probleme sa traženjem smještaja, posla, prikupljanjem važnih dokumenata i neizmjernu nostalgiju za Hrvatskom, danas zna da se svaki problem može riješiti uz podršku i pozitivan stav.
U budućnosti joj je želja završiti fakultet sa što većim prosjekom, a potom štedjeti za magisterij. Pred njome je, bez sumnje, iznimna budućnost, a Mia zna da to iziskuje mnogo truda.

– Najponosnija sam na to što znam da sam na pravom putu za svijetlu budućnost kakvu sam oduvijek htjela. Međutim, isto tako sam svjesna da ne bih bila tu gdje jesam bez podrške moje dragocjene obitelji i prijatelja te ostalih dragih ljudi koji su mi pomogli ostvariti moj san. Želim imati stabilan i ispunjen život, a to iziskuje puno rada, čega sam i više nego dovoljno svjesna. Također, htjela bih jednog dana biti u mogućnosti pomoći onima koji su meni pomogli, kao i raditi u tvrtki koja čini nešto korisno za zajednicu i vraća svijetu dobro, nebitno u kojoj zemlji – zaključuje Mia Tomašić.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije