Silvija Pucko iz Štefanca je profesorica defektologinja, smjer rehabilitacija te izvršna direktorica MURID-a. Dodatno je specijalizirana za područje rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji. Sa svojim timom MURID-a podiže itekako potrebnu svijest o važnosti spomenute rane intervencije u djetinjstvu, a njezin interes za odabranu karijeru započeo je rođenjem brata sa sindromom Down.
Zato je i sudjelovala u osnivanju brojnih međimurskih udruga namijenjenih djeci s teškoćama u razvoju, kao i brojnim prepoznatim projektima.
Društvena osjetljivost od malih nogu
Silvija se sjeća kako je još u prvom razredu osnovne škole u Miklavcu rado pomagala svome prijatelju koji nije sam mogao zavezali vezice na cipelama ili pak nacrtati određene zadatke u crtančicu. Kada je imala osam godina, postala je ponosna starija sestra svog brata. Iznimno mu se radovala i voljela ga svim srcem, no iako vrlo mala, primijetila je da ga okolina drugačije gleda.
– Rođen je sa sindromom Down. Bilo je to pred 33 godine. Neko drugo vrijeme. Vrijeme u kojem je rođenje djeteta sa sindromom Down predstavljala katastrofu. Tada nisam shvaćala što je to, ali sam dobro shvaćala strah i gnjev. Strah jer sam nekim čudnim slučajem shvatila da mu liječnici prognoziraju tri godine života i da postoji velika vjerojatnost da bi svakog dana mogao umrijeti. I to me uvelike obilježilo dodatnom brižnošću, prisjeća se Silvija.
Jednako je tako u njoj bio prisutan gnjev jer nije mogla shvatiti ponašanje okoline.
– Naprosto nisam mogla shvatiti zašto nitko to prekrasno biće ne želi pričuvati, zašto ne smije u vrtić ili školu, zašto nas svi čudno gledaju na cesti, zašto mu se rugaju i ispuštaju zvukove koji su u biti bili njegovo sredstvo ili komunikacije s nama ili iskaz sreće i zadovoljstva. Evo, i sada mi naviru na oči suze kada se prisjetim tih trenutaka okrutnosti društva koje sam vrlo rano postala izrazito svjesna. Bolnice, domovi,djelatnici centara za socijalnu skrb i udruga bili su moja redovita svakodnevica, ističe Silvija.
Tijekom školovanja u čakovečkoj gimnaziji sasvim je slučajno saznala da postoji studij defektologije (danas edukacijske rehabilitacije) i odlučila da je to njezin put.
– Moj brat je umro tjedan dana prije mog prijemnog ispita na tadašnjem Fakultetu za defektologiju u desetoj godini života. Tada je moj studij postao moja misija i moja terapijska tehnika žalovanja. Uživala sam u svakom trenutku svog studijskog obrazovanja, govori nam Silvija.
Od volontiranja do osnivanja udruga
Već je kao apsolventica počela raditi u čakovečkom Centru za odgoj i obrazovanje, gdje je kao srednjoškolka i volontirala, a bezrezervnu podršku pružila joj je tadašnja ravnateljica magistra Biserka Gašparović Svetec. Još se tijekom studentskih dana zaljubila u ranu intervenciju na jednom stručnom skupu koji je posjetila, a otada je nizala usavršavanja i polagala brojne ispite kako bi što više naučila o toj, tada još vrlo nerazvijenoj grani defektologije.
Godine 2004. osnovala je Udrugu za sindrom Down Međimurske županije, koju je vodila četiri godine i u sklopu koje su pokrenuti prvi programi rane intervencije uz stručno mentorstvo prof. Elze Sabolič.
Međutim, potrebe druge djece nadilazile su sindrom Down, pa je tako Silvija inicirala projekte usmjerene na autizam u dječjim vrtićima i osnivanje Udruge za autizam Pogled. Kako je već u to vrijeme bila na specijalističkom studiju rane intervencije te su roditelji vrlo često od nje tražili pomoć i savjete jer se nisu imali kome drugome obratiti, a tko bi ih saslušao.
Nakon što je vodila europski projekt Udruge slijepih Međimurske županije BIM-Bolja integracija u Međimurju i nakon projekta SHIFT, stvoren je današnji Centar za ranu intervenciju u Međimurskoj udruzi za ranu intervenciju u djetinjstvu. Silvija je prvotno vodila projekt AGENTI 0-7, a danas je direktorica Udruge.
MURID nudi pomoć djeci i roditeljima
Kako nam pojašnjava, MURID kao udruga u ovom trenutku nudi cijeli set usluga koje su nastale kao rezultat osluškivanja potreba korisnika. Važno je napomenuti da je MURID-ovo savjetovalište besplatno i lako dostupno svima koji su zabrinuti za razvoj djeteta ili svoje roditeljske kompetencije.
– Savjetovanjem stručni kadar, koji se usko profilirao za rad s malom djecom, utvrđuje radi li se zaista samo o trenutku zabrinutosti ili postoje rizici u razvoju koji zahtijevaju uključenje u terapijske procese. Ovisno o vrsti i težini teškoća, obavljamo aktivnosti dijagnostičkog postupka te nakon toga uključujemo djecu u ranointervente programe koje provode naši stručnjaci: edukacijski rehabilitatori, logopedi, radni terapeut, fizioterapeuti, magistra primarnog obrazovanja i drugi, kaže Silvija.
Od početka ove godine u sklopu MURID-a djeluju u Međimurske iskrice iz Dječjeg vrtića u Draškovcu pa je MURID postao registrirani provoditelj poludnevnog boravka za djecu s autističnog spektra poremećaja. Provode i programe socijalizacijskih radionica, pripreme za školu i pomoći u školi, kao i grupe podrške za roditelje.
Registrirani su pružatelji usluga pomoći pri uključenju u redoviti odgojni i obrazovni sustav te pružaju podrške predškolskim i školskim ustanovama u integraciji djece s teškoćama u razvoju posjetima na terenu, edukacijama i supervizijskim sastancima.
Nagrada za najbolji EU projekt na lokalnoj razini
Cijeli tim MURID-a radi hvalevrijedan posao, a da je to prepoznato i daleko izvan granica naše županije, potvrđuje i nagrada za najbolji EU projekt na lokalnoj razini. Čakovečka REDEA prijavila je njihov projekt AGENTI 0-7 Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova kao najboljeg predstavnika Međimurske županije.
– Ta nas je odluka iznimno šokirala i iznenadila. Iskreno smo bili zahvalni već na toj činjenici. Projekte iz svih županija evaluira stručno vijeće i nakon toga projekti koji su ušli u uži izbor idu na javno glasanje. I eto, zahvaljujući podršci međimurske javnosti, akademske javnosti, naših roditelja, korisnika, njihovih obitelji, prijatelja, partnera i suradnika, primili smo nagradu. Veliko vam hvala svima na tome, s osmijehom i velikom zahvalnošću govori Silvija.
MURID na pragu svjetskih standarda
Danas je MURID prepoznat kao jedna od najboljih i najvažnijih udruga u državi usmjerena na razvoj djece pa je i Ministarstvo demografije s njima ugovorilo usluge plaćene iz državnog proračuna. Silvija nimalo ne žali što je iz sigurne javne ustanove otišla u civilni sektor, a njezinu strast dijele i svi današnji zaposlenici MURID-a.
– Defektolozi i logopedi su danas deficitarna zanimanja i svi su oni mogli birati i bez imalo problema imati siguran posao u državnoj službi. No, svi su sa mnom odlučili kročiti stazama i mukama organizacije inovativnih programa u civilnom sektoru koji u ovoj državi još uvijek nije dovoljno cijenjen kao ravnopravni partner i provoditelj socijalnih usluga. Sva priznanja i pozivi u stručna i resorna tijela daju nam pozitivnu povratnu informaciju da to što radimo vrijedi, a samim time daju nam informaciju da se s razlogom borimo za sustav, stručnost, kvalitetu, protokol, kriterije, ističe Silvija.
Dugi niz godina sanjala je o uvođenju svjetskih standarda na naš prostor u radu s djecom, a ta joj se želja nedavno i ostvarila. Naime, počeli su surađivati s kanadskim stručnjacima, a rezultati koje su ostvarivali potaknuli su koordinatoricu iz Kanade da se preseli te godinu-dvije radi u MURID-u i prenese im svoje iskustvo.
– Više ne sanjamo, sada živimo svoj san visokoučinkovitih i znanstveno evaluiranih metoda rada kojima ćemo ovoj državi nastojati pokazati i dokazati svrhovitost implementacije programa rane intervencije u vrh prioriteta socijalnih programa. Iznimno je važno da to rade stručne osobe jer koliko rana intervencija može potaknuti razvoj sinapsi, toliko kriva intervencija može uništiti postojeće kapacitete i stvoriti dodatne traume, govori nam Silvija.
Iako se u svome radu susreće i s poteškoćama,u svojoj je dosadašnjoj karijeri postigla iznimne rezultate od trenutka kada se o ranoj intervenciji nije ništa znalo do trenutka uvrštavanja usluga rane intervencije u Zakon u socijalnoj skrbi. Ipak, najveći ponos osjeća u onom trenutku kada vidi kako je neko dijete s teškoćama u razvoju počelo shvaćati kako komunicirati s okolinom.
– To je ona energija i čar koja izaziva leptiriće u trbuhu i daje ti snagu da preživiš sve rizike u organizacijskom smislu funkcioniranja i financiranja Udruge, kaže nam Silvija.
Neprocjenjivo vrijeme s obitelji
S obzirom na sav njezin angažman, ostaje joj malo slobodnog vremena, no nastoji ga kvalitetno provesti sa svoje troje djece i suprugom koji joj je oduvijek bio velika podrška u svakom trenutku njezine karijere.
– Tri školarca tjeraju me nakon posla u jedan jednako tako ludi životni ritam pisanja zadaća, učenja, vožnje po slobodnim aktivnostima, pranja, čišćenja, želje da skuhaš zdrav obrok i želje da zaspeš sa svojom djecom uz osjećaj da ste imali vremena ‘čuti’ jedan drugog, čuti nešto što ta bića muči, s čime se bore u školi i u prijateljskim odnosima, u osobnim dvojbama i stvaranju nekih vrijednosti koje će ih iz dana u dan činiti boljim ljudima, govori nam Silvija.
Kako sama kaže, velika je sreća u svemu tome što njezin suprug proizvodi i plasira na tržište bučino ulje kao zlatni dragulj međimurskog kraja pa u tome sudjeluje cijela obitelj. Iako zapravo rade, svi oni to gledaju kao stvaranje obiteljske sinergije i kvalitetno zajedničko vrijeme.
Što se pak tiče njezinih planova za budućnost, namjerava nastaviti istim smjerom. Ne sumnjamo da će Međimurju i cijelom društvu pružiti još mnoge velike stvari.
– Uvijek osluškujem potrebe svoje obitelji, korisnika s kojima se bavimo i sve više potreba MURID tima koji vodimo. Sve ono što je u nekom trenutku rizik, nastojim pretvoriti u izazov, pa tako i kreiranje novih inovativnih programa do edukacije kako upravljati timom i kako stvarati multidisciplinarni tim u pravom smislu riječi. Uvijek su se planovi sami po sebi stvorili i otvorili, vjerujem da će biti tako i dalje, zaključuje Silvija Pucko.
