Svaki pedalj Međimurja, onome tko na njemu živi i radi je lijep, drag i najljepši, no postoji i onaj koji je od njega ljepši. Ne zato što je tuđe ljepše i bolje, nego jednostavno zato, što to tako je, što je Stvoritelj tako htio i odlučio.
Međimurska Hrvatska uvijek je voljela i voli svoje, ali jednako tako iskreno primijeti i priznaje drugoga i drugome, ako uistinu je bolji, ljepši kreativniji, mudriji i spretniji. Nije jalnuška i nasramotna, nego je dična i ponizna, pravedna i sretna što je netko i nešto ljepši i bolji, a tužna ako nekome nije dobro, ako je slabiji i manje lijep.
Zna Međimurska Hrvatska prepoznati ljepše, krajobraz, čovjeka, pravicu i nepravdu, hižicu, gorice, putove, šumarke, livade, vrtove i polja. Ali kada je sigurna kako je njezino ljepše, bolje i vrijednije, onda se time ponosi, to čuva i nosi u sebi i sa sobom, kaže se nosi u srcu ili srce za to (njega, nju…) daje. To je njoj ne samo dika i ponos, nego zakon, a zakon se poštuje i njega se ne možeš dragovoljno odreći, jer ima snagu koja obvezuje i kojeg je i netko drugi usvojio i donio.
Kao što je Međimurska Hrvatska donijela i usvojila istinu po kojoj je ona bolja, uistinu bolja, vidljivo bolja i nadajuća (perspektivna) i stoga je ona iznad svega, ona je u srcu i srce je njezino.
– Za mene je Hrvatska najljepša, Međimurje najljepše, ali Frkanovec je iznad njih jer on mi je u srcu i srce moje je u njemu i to duboko i snažno, na svakom koraku, svakoj riječi, svakoj misli, svakom snu. Mnogo vremena zbog posla provodim izvan Hrvatske, ali o Frkanovcu ne prestajem misliti, u mislima ga činim boljim i svakog slobodnog trenutka mu se vraćam.
Čim posao ili obvezu obavim i završim, sjedam u auto i poput strijele, bljeska i zrake sunčeve hitam Frkanovcu u zagrljaj, kaže Željko Medved iz Frkanovca, predsjednik Udruge ‘Frkanovčani’ koji je s njom i uz nju promijenio sliku i lice Frkanovca i nazvao ga ‘Srce gornjeg Međimurja’ jer ga tako osjeća, živi i voli.
Što je jednako važno, tako Frkanovec sada doživljavaju svi koji su ga jednom pohodili, u njemu sjeli i nekim popričali. Čudesne su priče ispričane o bajkovitom Frkanovcu i danas su Vidovo, Dani Frkanovca, Frkanovski tajerček i Kros utrka priredbe koje privlače ljude iz svih krajeva Lijepe naše domovine i inozemstva.
Školski put, zdenci, Bedekovićeve grabe i mnoge druge destinacije prepoznale su ruke i znoj Željka Medveda i danas dišu punim plućima čineći Frkanovec srcem gornjeg Međimurja u svakom njegovom dijelu. I neoganičena su Medvedova razmišljanja o novim sadržajima, novom vremenu i ljudima i događajima, koji će Frkanovec učiniti još ljepšim, boljim i poželjnijim i svakom u srcu urezanim, sada, sutra i u vijekove, pa makar samo i zapisanima, jer vrijeme donosi i odnosi.
Zna to Željko Medved, kao što i zna kako Međimurska Hrvatska će to prenositi s koljena na koljeno, kao i do sada, od Krčejov do Vodeninskoga brega, od Gmajne do Munđarog brega i u samo srce kod ‘škole’ kod kojeg se najviše svega događalo i događa.
