Nikola Kotur (33) iz Strahoninca diplomirani je ekonomist, mladi poduzetnik i veliki zaljubljenik u kulturnu baštinu.
Predsjednik je Gradske zajednice kulture Čakovec, član Upravnog odbora Zajednice HKUU Međimurske županije, dopredsjednik Odbora za folklor u Zajednici HKUU Međimurske županije, stručni folklorni koreograf i član brojnih drugih udruga.
S pravom se može reći da čini sve kako bi sačuvao međimursku baštinu za mlade naraštaje, a u svemu tome ima veliku podršku obitelji, prijatelja i poznanika.
Promjena struke promijenila mu je život
Nikola je tijekom Domovinskog rata iz Slavonije doselio u Strahoninec sa svojom obitelji. Tamo je pohađao osnovnu školu, a obrazovanje nastavio u Gospodarskoj školi u Čakovcu.
Međutim, tijekom rada u jednom skladištu nakon srednje škole shvatio je da to nije život koji želi za sebe pa je jedna odluka iz temelja promijenila njegov život.
“Sama spoznaja da radiš nešto što ne zadovoljava tvoje vlastite interese i potrebe, uvelike doprinosi zatvaranju čovjeka u samog sebe. Zato sam se odlučio prekvalificirati pa sam stekao zvanje ekonomista, a nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ovom prilikom moram zahvaliti svojim roditeljima jer da nije bilo njih, nikada ne bih mogao studirati”, iskren je Nikola.
Osim što je predano izvršavao studentske obaveze, Nikola je popunjavao svoj studentski budžet raznim studentskim poslovima.
Radio je u direktnoj prodaji, kao telefonski operater i kao recepcioner u tadašnjoj Volksbanci, a ono što ga je posebno veselilo, bilo je članstvo u najboljem amaterskom folklornom anasamblu u Republici Hrvatskoj, Zagrebačkom folklornom ansamblu doktora Ivana Ivančana, čiji je član i danas.
Od malih nogu gajio je ljubav prema narodnoj baštini
Naime, Nikola je još od malih nogu zaljubljenik u folklor i narodnu baštinu, a kako sam kaže, vjeruje da je s time jednotavno rođen.
“Još sam se kao dječak priključio radu KUD-a u Strahonincu, gdje sam bio plesač i član dramske sekcije. Po završetku srednje škole odlučio sam se učlaniti u KUU Veseli Međimurci u Čakovcu, čiji sam danas predsjednik. Kada sam postao njihov član, tadašnja voditeljica Gordana Kolarić prepoznala je moju želju za istraživanjem pjesme, plesa i narodnih običaja Međimurja pa me poslala i u Hrvatsku školu folklora u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, a dodatna znanja samo su još više učvrstila moju ljubav prema folkloru”, objašnjava nam Nikola.
Nakon povrataka sa studija preuzeo je vođenje folklorne sekcije KUU Veseli Međimurci te uspješno realizirao svoje ideje o novim sadržajima Udruge.
Radio u brojnim kulturnim društvima
Tako je nastala ženska vokalna skupina, koja je postala prepoznatljivost “Veselih Međimuraca”.
Osim toga, Nikola se aktivirao i u brojnim drugim udrugama pa je tako od 2010. počeo sudjelovati u sudjelovati u radu Zajednice HKUU Međimurske županije, Gradske zajednice kulture Čakovec, a bio je i voditelj KUD-a Belica, KUD-a Mačkovec, a danas vodi KUD Žiškovec te folklornu sekciju HKD Pomurje iz Lendave.
Zbog svog doprinosa očuvanju narodne baštine, prošle je godine izabran za predsjednika Gradske zajednice kulture Čakovec.
U svemu tome uvijek je ostao vjeran sebi iako njegove ideje nisu uvijek nailazile na odobravanje.
Ipak, uz podršku kolega i u najtežim je situacijama uspio izvući ono najbolje i tako polako, ali sigurno Međimurje uvrstio među županije s najprepoznatljivijim folklorom u Hrvatskoj.
“Dakako da sam pritom nailazio na brojne uspone i padove, ali podrška okoline gurala me naprijed. Zato zahvaljujem svima koji su imali razumijevanja za moje ideje i moj entuzijazam, ponajprije svim članovima KUU Veseli Međimurci, kao i predsjedniku zajednice HKUU Međimurske županije Dejanu Buvaču od kojega sam puno naučio i koji mi je pomogao u mojem daljnjem profesionalnom razvoju”, ističe Nikola.
Hrabro se upustio u otvaranje vlastite tvrtke u nepovoljnoj gospodarskoj situaciji
Osim što svoj život ne može zamisliti bez folklora, jednako tako ne može bez svoje struke pa je zato prošle godine odlučio otvoriti vlastitu tvrtku.
Tako je nastao knjigovodstveni servis CONTO-ART. Još se jednom pokazalo da uz podršku najmilijih pojedinac može daleko dogurati.
“Prošlog ljeta na godišnjem odmoru sa suprugom Katrin i sa svojom obitelji počeo sam intenzivnije razmišljati o pokretanju vlastitog poduzeća. Iako smo svi skupa i ranije razmišljali o tome, uvijek je zaključak bio da je prerizično u ovakvoj gospodarskoj situaciji otvarati tvrtku. No kako sam ja užasno tvrdoglava i uporna osoba, ipak sam odlučio krenuti u poduzetničke vode”, govori Nikola.
Knjigovodstvo i kulturna baština
Naziv tvrtke CONTO-ART na najbolji mogući način objašanjava koje su to velike ljubavi Nikole i njegove supruge Katrin, koju je upoznao upravo kroz folklor.
Knjigovodstvene usluge temeljna su djelatnost tvrtke, no gotovo uvijek povezane s Nikolinom strašću prema kulturnoj baštini.
“Pomoć našim udrugama i neprofitnim organizacijama oko vođenja knjigovodstva i papira od velike je važnosti svim mojim sadašnjim i budućim klijentima. Naime, u zadnjih desetak godina jako puno toga promjenilo se u zakonskim okvirima općenito, a sve to je zahvatilo i naše neprofitne organizacije. Moja ideja je od početka bila spojiti posao i ljubav u jednu cjelinu i tako pomoći svima njima da se lakše nose s problematikom koja ih svake godine sve više zahvaća”, pojašnjava nam ovaj mladi poduzetnik.
Njegovu su kvalitetu prepoznale i privatne tvrtke, a Nikola ističe da sve to ne bi bilo moguće bez podrške obitelji i prijatelja.
“Od početka su me u mojoj ideji podržavali prijatelji, poznanici pa i budući klijenti. Dakako, tu je i moja obitelj zbog kojih svakog dana želim sve više napredovati. Veliku podršku dobivam i od majke koja mi svojim znanjem pomaže u još uvijek svježem poslu”, kaže Nikola.
Jal umjesto sreće
Svaki novi radni dan sa sobom nosi velike izazove, no Nikola za sada uspješno usklađuje svoju tvrtku i aktivnosti u brojnim udrugama.
Ipak, najvećim izazovom u svemu tome smatra rad s ljudima.
“Najveći problem s kojim se susreće svatko tko radi s ljudima je upravo komunikacija s njima, ali i nerazumijevanje okoline. Kod nas prevladava stigma konkurencije i jala umjesto da su ljudi sretni kada netko uspije u svojim idejama. Tek tada nailazimo na veliku kočnicu u komunikaciji među ljudima. Pokušavam se ne obazirati na to i uvijek težiti tome da budem najbolja verzija sebe”, iskren je Nikola.
Bolje sutra
U svemu tome motivira ga želja za nekim “boljim sutra” u njegovom kraju iako priznaje da je intenzivno razmišljao o odlasku u inozemstvo.
“Većina mladih teži kvalitetnom i dobro plaćenom poslu pa sam tako i ja razmišljao o odlasku iz ovog kraja. Na kraju bih svaki put zaključio da treba prkositi današnjim trendovima i usuditi se pokrenuti vlastiti posao. Dakako, sve to ne ide preko noći i nije uvijek jednostavno, no želim ostati uz svoju obitelj.”
Zato i u budućnosti namjerava ostati vjeran sebi i onome što voli te se svakodnevno usavršavati.
“Imam veliku volju za širenjem tvrtke i angažiranjem novih zaposlenika. Osim toga, ne mislim se prestati baviti ni svim svojim aktivnostima vezanima uz kulturnu baštinu. To je nešto što trebamo čuvati od zaborava i maksimalno se trudim da i ja pridonesem tome”, zaključuje Nikola.
