12. veljače 2017. godine navršit će se14 godina od dana kada je u Donjoj Dubravi u Međimurju, u sklopu Udruge uzgajivača malih životinja ‘Međimurska Lastavica’, 12. veljače 2003. godine utemeljena Sekcija uzgajivačaMalog međimurskog psa – Međija, koja od srpnja 2009. godine djeluje unutar Kinološkog društva Međimurje, u svojstvu Matičnog kluba uzgajivača Međija.
Tim činom nekolicine entuzijasta službeno je započeo stručni rad na standardizaciji i kontroliranom uzgoju pasmine malih kućnih pasa, takozvanih “hrčičara”, koji se prema usmenoj predaji u Međimurjui široj regiji tradicionalno uzgajaju već znatno duže od stotinu godina, piše Agroklub.
Zahvaljujući njihovom velikom zalaganju i postignutom napretku u omasovljavanju i homologiranju pasmine, Hrvatski kinološki savez – HKS je još 30. proinca 2010. godine pasminu Mali međimurski pas – Međi, službeno priznao za našu 7. nacionalnu autohtonu pasminu pasa, dozvolivši time upis Malih međimurskih pasa u Matičnu knjigu i izdavanje rodovnica te njihovo sudjelovanje na svim izložbama pasa u Hrvatskoj.
Neposrednih nositelj pasminskog standarda ostalo je Kinološko društvo Međimurje iz Čakovca, odnosno, Matični klub uzgajivača Mali međimurski pas iz Donje Dubrave, koji djeluje u sastavu tog Društva.
Rad na omasovljavanju, širenju i preciznom definiranju pasmine i dalje izvrsno napreduje pa će najkasnije za dvije do tri godine biti ispunjeni svi preduvjeti za podnošenje zahtjeva Međunarodnoj kinološkoj federaciji – FCI, sa sjedištem u Thuinu u Belgiji, za međunarodnim priznavanjem Međija.
Nažalost, zbog nedovoljnog rada na promoviranju naše najmlađe hrvatske izvorne pasmine pasa, naša šira javnost još uvijek nije dovoljno obaviještena i o njenom pukom postojanju, da se i ne spominju pojedine njene temeljne pasminske značajke, koje ljepuškastog, simpatičnog, živahnog i uvijek veselog, majušnog Međija po svim tjelesnim, mentalnim i karakternim osobinama i u svjetskim razmjerima svrstavaju u jednu od danas zasigurno najpoželjnijih urbanih pasmina pasa, navodi se na Facebook stranici entuzijasta Međi Klub.
Mali međimurski pas – 7. hrvatska autohtona pasmina pasa
Riječ je o malom, rijetko jednobojnom, a češće dvobojnom ili trobojnom, kratkodlakom psiću (sve boje su dopuštene, ali više od 1/3 bijele nije poželjno), skladne lupoidne njuške, dužinom proporcionalne lubanji, sa šiljatim, podignutim uškama, snažnijim tijelom i relativno kratkim nogama, tako da je idealan omjer visine (poželjno od 28 do 33 cm za oba spola) i dužine tijela oko 1:1,33 te s repom koji dopire do vrhova peta, a psići ga u veselom raspoloženju nose visoko uzdignuto i blago povinuto iznad leđa.
Do danas je u glavnu matičnu knjigu već upisano oko 700 jedinki, od kojih ih je tridesetak umatičeno po prvi puta, postoji čak13 uzgojnih linija s po šest ili više generacija pasa, a prema procjenama živih je jedinki u zemlji i inozemstvu između 300 i 350. Godišnji prirast iznosi između 50 i 70 jedinki, uz nova umatičenja dvije do tri.
Tradicionalna radna zadaća međimurskih hrčičara bila je prvenstvenočišćenje gospodarstva od svih vrsta glodavaca te dojava dolaska predatora ili dvonožnih posjetitelja u blizinu imanja, u čemu i danas iskazuju izuzetnu upornost. Riječ je o izuzetno inteligentnim, znatiželjnim, veselim, srdačnim i dobroćudnim psićima, živahnog temperamenta, koji se dobro slažu s drugim psima, mačkama i ostalim domaćim životinjama, uključujući i perad.
Prijateljskisu nastrojeni prema svim članovima obitelji, a osobito djeci, dok prema strancima u početku pokazuju stanoviti oprez i podozrivost, što u pravilu ne prerasta u agresivnost. Postojanog su karaktera, vrlo poslušni i željni učenja pa su vrlo pogodni za baavljenje radnim i sportskim aktivnostima. Stoga su naprosto idealni i za život u urbanim uvjetima, kao odani kućni ljubimci i pratitelji.
