Poruke ispisane na drvu, crteži na drvu, danas mahom ukrašuju kuće za odmor i kao takve imaju dvostruku ulogu. – Poručuju i ukrašuju – kaže njihov autor Vlado Rendulić iz Zagreba kojeg smo jedva zamijetili u ‘drvenom mnoštvu’.
Rekao je kako je prvi puta u Čakovcu na Pocijunkulovom i da je za tu manifestaciju saznao, i to samo lijepo, na sličnim ‘feštama’ koje obilazi sa svojim rukotvorinama, a na njima nema, čega nema. Kada smo ga pitali da nam za fotografiranje izdvoji uradak koji priliči Porcijunkulovom, pokazao nam je potkovu i u njoj glavu konja: – Za sreću Međimurju, za sreću Porcijunkulovom! – kaže i dodaje: – Ako nešto želite, obratite se meni i sve će to biti prenijeto na drvo.
Rekao je da je to najlakše raditi na drvu jagnjeda, jedne vrste vrbe, a što najviše koristi. Kako ste zadovoljni s prodajom jučer? – Pa, zadovoljan sam. S obzirom da je petak nije bilo loše. Konačno, kao i svagdje, ljudi slabije kupuju jer znamo kakva im je kupovna moć. Oduševljen sam brojnošću posjetitelja, broj koji se rijetko viđa – rekao je za kraj okrenuvši se potencijalnom kupcu.
Nenametljivo i skromno preko puta crkve u Čakovcu na svojem štandu djeluje poput proizvoda koje prodaje – anđele od specijalnog stiropora za koje materijal nabavlja u Njemačkoj, čvrst je i elastičan, lako se obrađuje.
To 57-godišnji Varaždinac Vlado Belšan koji je njihovu izradu kao dječak počeo u roditeljskom domu.- Ušlo je u mene i nikako da izađe pa s obzirom da je to u meni spajam ugodno s korisnim. Život je težak, nema radnih mjesta za mlade, a kamo li nas starije. Od toga posla se ne može živjeti već je samo posao s kojim nadopunjujem skromni kućni proračun – ispričao nam je Vlado.
Rekao je kako obilazi takve i slične manifestacije, ali da je Porcijunkulovo nešto posebno. Posebni su ljudi koji traže da anđeli nose njihova imena, a on ih za tili čas upiše. – Kući dolaze kao anđeli s anđeoskog događaja – lijepo je usporedio anđele i Porcijunkulovo.