U naselju Varaždinbreg, na brdovitom dijelu općine Gornji Kneginec poznatom pod nazivom Mali vrh, nalazi se zanimljiva pokazna botanička zbirka koju već desetak godina podiže i o njoj brine Nada Starčević Lopac.
Danas u mirovini, ova zaljubljenica u biljke te aromaterapeut specijalist odlučila je na zemlji svojih roditelja, gdje je provela i svoje predškolske dane prije preseljenja u Zagreb, osnovati – Jaccominijev aromavrt. Zašto aromavrt i zašto Jaccominijev?
– Aromavrt zato jer ova zbirka obuhvaća biljke koje sve intenzivno mirišu, odnosno imaju aromu, te daju eterična ulja. A Jaccominijev zato što je u ovim krajevima postojala obitelj toga prezimena koja je još prije 200 godina na glavnome varaždinskome trgu imala dućan u kojem je prodavala prekomorsku robu, svilu i mirodije. Mirodije su ista stvar o kojoj je i ovdje riječ, ali pod drugim nazivom. U ono doba, naime, pojam aromaterapije nije postojao, a i proizvodnja eteričnih ulja bila je izuzetno rijetka. Stoga se može reći da su Jaccominijevi, na neki način, bili začetnici aromaterapije na ovome području – objašnjava nam Nada pozadinu imena njezine botaničke zbirke, dok nas vodi prema ulazu.
Pokazuje nam zemlju nasuprot njezina vrta pa dodaje još jednu poveznicu s obitelji Jaccomini.
– Ova zemlja preko pripadala je njima. Na tom komadu zemlje uzgajali su metvicu. Posljednji član obitelji umro je prije 70 godina, a ta metvica još uvijek niče iz te zemlje. Ona je toliko žilava, toliko jaka i toliko je srasla s ovom zemljom da se ni nakon 70 godina ne može iskorijeniti, čak ni kemijskim sredstvima!
I upravo ta metvica, odnosno mogućnost njezinog komercijalnog uzgoja, ukazuje na još jedan cilj koji si je gospođa Nada postavila pri osnivanju svoga botaničkoga vrta.
– Seljaci metvicu smatraju korovom, ni kokoši ni svinje ne žele je jesti. Nikome na pada na pamet nešto napraviti, dok se tone i tone metvice uvozi. Od svoje botaničke zbirke tako ja pokušavam napraviti i izvor ideja što raditi. Ljudi kukaju da nemaju posla. A svaka ova biljka koja tu raste daje mogućnost zaposlenja, na ovaj ili ovaj način, ili mogućnost nadopune s već postojećim zanimanjem – prenijela nam je dio svoje vizije Nada Starčević Lopac.
Ispričala nam je i jedan zanimljiv detalj iz povijesti toga kraja, koji je blisko povezan s Varaždinskim Toplicama.
– Bila sam tako na jednom predavanju dr.sc. Eduarda Kušena, na kojem je spomenuo meni zanimljivu informaciju o Varaždinskim Toplicama. Rekao je da su toliko zdravstveno vrijedne da je car Franjo Josip krajem devetnaestog stoljeća izdao dekret po kojem se u radijusu od pet kilometara od Toplica ne smiju graditi nikakve tvornice, nikakva infrastruktura ni bilo što drugo što bi moglo pokvariti zrak, zemlju i vodu. Dakle, svjedočimo u ono doba, od tuđinskog cara, ekološkoj svijesti većoj od očekivane. Danas taj podatak ovdje više nikoga ne zanima. No kada sam shvatila da se ovaj komad zemlje nalazi u tome krugu, rekla sam sama sebi: idem se ja malo zabavljati.
I tako je sve počelo, danas se na njezinoj parceli nalazi 35 vrsti biljaka, koje treba slijediti od ulaza od izlaza. Na ulazu su nas dočekale bijele ruže veličanstvene ljepote.
– Dante je raj kao opisao kao kristalno bijelu ružu. Ovdje imamo taj čudesan vijenac bijelih cvjetova. Ovo je, dakle, ulaz u raj…
U slijedu se u šetnji kroz botaničku zbirku izmjenjuju niske grmolike biljke sa stablašicama i većim grmovima. Odmah na početku nailazimo na matičnjak.
– Matičnjak daje jedno od najskupljih eteričnih ulja na svijetu. Podiže samopouzdanje, ali je i jako dobra biljka za osvježenje u soku ili sirupu – otkriva nam neke detalje gospođa Nada.
Slijede timijan pa kadulja. Na tome je mjestu Nada ostavila nešto ‘divljiju’ zonu, koja je, kaže, dom gušterima, ježevima…
– Pogledajte ovdje, to je divlja ruža. Od te vrste razvijeno je više od 20.000 različitih vrsta ruža. Svih boja, svih oblika, svih veličina i svih mirisa!
Nakon ‘općepoznatih’ ljepotana ružmarina i lavande dolazimo do crnogoriščnih stablašica.
– Jela, bor, smreka, čempres, cedar… Njihovo eterično ulje pročišćava dišne puteve i pomaže kod oboljenja dišnih putova. Dovoljno je sjesti pod bor pa naprosto udisati te mirise. Ili u mirisnu lampu uliti par kapi. Ili napraviti sirup od zelenih vrhova.
Tu je i borovica, za koju nam Nada otkriva ne samo da se bobice mogu jesti sirove, nego da ih je dobro staviti i u zelje kada se kiseli, jer, kaže, podiže aromu. No ono po čemu je najpoznatija je da se stavlja u rakiju.
– Naši je zovu jednostavno rakija od borovica, u Srbiji je zovu klekovača, u Sloveniji brinjevac, Česi je zovu borovička, a Englezi gin!
Nakon borovice šećemo pored već spomenute metvice, samonikle na ovome terenu, a nakon toga nas svojim mediteranskim ugođajem opija neodoljiv miris smilja.
– Ovaj grm daje dovoljno suhog smilja da se napravi jedan lijepi jastuk, tak da se cijele godine možete osjećati kao na moru – odgovara Nada na naš komentar.
Pokazuje nam nakon toga ‘sobu’ od ruža koja je ‘u izgradnji’, a prema ružama, učinilo nam se, Nada gaji posebnu ljubav.
– Ovo je majska ruža. Osim što je lijepa, sjajna je i u kuhinji. Latice se mogu staviti u salatu. Od ruže možete raditi rakiju, liker, sirup, sok… Istočnjačka kuhinja ima mnoštvo kolača i slatkih pripravaka s ružom. Prva eterična ulja od ruže radila se se još u Egiptu. Parfemi i lijekovi tada su bili privilegij svećenika i bogova, no u 11. stoljeću arapski filozof i liječnik Avicena osmislio je praktičniji način destilacije pa se eterično ulje počelo više proizvoditi. No uvijek je ulje ruže bilo iznimno skupo, tako da su vrtlari došli na ideju da ih se križa s ciljem dobivanja što više latica. Tako je nastala ruža stolisnica – priča nam Nada, otkrivajući nevjerojatan podatak da i najbolji uzgajivači trebaju oko pet tona ružinih latica za jednu litru eteričnog ulja!
Šećemo dalje pored niza niskih grmolikih biljaka među kojima je i kadulja…
A među biljkama nalazi se čak, zanimljivo, i ‘obična’ mrkva.
– Sjeme mrkve daje eterično ulje koje se koristi u pripravcima za sunčanje – kratko nas informira Nada.
Tu je i bijeli bor, pa sikavica, koja ne sadrži eterično ulje, ali je posebno zdrava biljka, izniman regenerator jetre.
– A ovo je maza aromavrta. Mirta. Najmlađe grančice su smrzle, ali mnoštvo novih krenulo je nakon toga. Prilagođena je ovom terenu, no dok u Dalmaciji cvate već u svibnju, ovdje će tek u kolovozu.
Pokazuje nam potom Nada lovor i kaže kako nikome nije jasno kako može tako dobro izgledati, pa čak ni njoj samoj.
– Trebao bi smrznuti ili barem mnogo lošije izgledati – čudi se.
Nakon mažurana, začina često prisutnog u kuhinji, dolazimo do još jedne važne biljke.
– Evo ga, ljupčac. Ili ‘vegeta’. Prekrasna biljka koja kad se jednom uzgoji iz sjemena, sasvim preuzme teren. Neki je zovu i miloduh. Listovi su slični peršinu, samo veći. Ljupčac je ono što je Vegetu učinilo svjetski poznatim začinom.
Malo dalje svojom ljepotom pažnju plijeni borač, ili boražina.
– Ulje borača koristi se u pripravcima za bolesti srca. Ima plave cvjetove, velike, a lišće okus krastavaca i jede se na sve moguće načine – ispričala nam je Nada detalje u vezi ove biljke koje dosad nismo znali.
Tu je i komorač, kojeg poznamo možda manje iz kulinarstva, ali zato možda više kao biljke čije sjemenke daju aromu makedonskoj rakiji koju poznajemo pod nazivom mastika. I sveprisutni bosiljak našao je svoje mjesto u Nadimom aromavrtu, a priču je zaokružio cedar.
– Cedar, to stablo koje je i Bibliji spomenuto ne znam koliko puta… Odlikuje se iznimno kvalitetnim drvom. Nekad su se od njega izrađivale grede u najgospodskijim kućama. I crkvena vrata. Znam tako za vrata koja su i nakon 600 godina ostala ne samo očuvana, već su i dalje zadržala miris cedra.
I onda, gotovo na samome kraju priče – geranij, biljka čijem mirisu ne možemo odoljeti. Jedna je od nekoliko biljaka u Jaccominijevom aromavrtu koja raste u teglama i prezimljuje u zatvorenom prostoru.
Geranij također skriva neke svoje tajne, koje ovoga puta nismo uspjeli saznati od Nade.
– Mi aromaterapueti koristimo ga u dijagnostici, tako mnogo saznajemo o osobi, ovisno o tome kako tko reagira na miris te biljke. Ljudima se miris geranija ili jako sviđa ili jako ne sviđa – rekla nam je Nada, ali nam nije željela otkriti što znači jedno, a što drugo.
Poseban dio vrta zauzimaju i ‘dva kvadrata’ samoniklog bilja.
– To je moj prilog planeti zemlji. Od toga ću napraviti herbarij, jer se u njemu bolje vide neke stvari nego ovako. Moja je procjena da na ova dva kvadrata ima više od 50 vrsti biljaka. Mnogi studenti mogli bi diplomirati na temi samoniklog bilja na ova dva kvadrata – kazala nam je za kraj šetnje kroz Jaccominijev aromavrt Nada Starčević Lopac.
Desetak godina polaganog uređivanja ove botaničke zbirke je iza nje. Danas su tu biljke od kojih svaka priča neku svoju priču, a mi smo te priče ovoga puta dotaknuli tek površno. Valja im se nanovo i nanovo vraćati učiti o njima i otkrivati njihove neke dosad nam nepoznate tajne.
A cijeli je ovaj projekt na Malome vrhu krenuo iz entuzijazma jedne osobe i učinjenog prvog koraka. Taj prvi korak učinila je Nada posadivši lavandu i kadulju – bile su to prve dvije biljke na parceli, koje su udarile temelje Jaccominijevog aromavrta i koje su u godinama koje su uslijedile dočekale ostale stanovnike ove zanimljive botaničke zbirke.
