Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Iva Mihoci (36) iz Čakovca je doktorica prirodnih znanosti koja trenutno radi u Zagrebu u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju kao viša kustosica. Uz to je i članica stručnih udruženja poput Hrvatskog muzejskog društva, Hrvatskog biološkog društva i brojnih drugih te predsjednica Stručnog vijeća Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i zamjenica predsjednika Upravnog vijeća HPM-a. Autorica je velikog broja znanstvenih i stručnih radova, kao i nekoliko knjiga, a svakodnevno predano radi na popularizaciji biologije i ekologije te na mnogobrojnim projektima koji će utjecati na njihov razvoj.
Njezina ljubav prema biologiji, a time i svi uspjesi koji su uslijedili, počela se buditi tijekom pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu. Tadašnja nastavnica biologije, a današnja ravnateljica Gimnazije profesorica Tea Runjak-Dragić, snažno je utjecala na Ivin odabir daljnje karijere:
– Specifična snaga prenošenja znanja, njezine mogućnosti prezentacije i početno otkrivanje specifikuma biologije bili su presudni za moj odabir. Vjerujem da je prof. Runjak- Dragić na mnoge načine utjecala na brojne pojedince u mnogim generacijama kojima je ne samo prenosila znanje, nego ih i učila o životu. Intrigantno, biologija je život. Odabrati studirati živo(t) izuzetno je privlačno. S druge stane, biologiju sam oduvijek parafrazirano doživljavala kroz izreku Konfucija Živim u sasvim malenoj kućici, ali njezini prozori gledaju na vrlo veliki svijet. Živo u tom velikom svijetu svakako valja istražiti – nadovezje se dr.sc. Mihoci.
Upisala je studij Biologije, smjer Ekologija, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a svoje je studentske dane pokušavala iskoristiti na najbolji mogući način, što se pokazalo i odskočnom daskom za kasniji razvoj karijere. Tada je započela volontirati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju kod kustosice dr.sc. Martine Šašić Kljajo koja je zadužena za brigu i znanstvenu obradu zbirki leptira, a bila je i voditeljica studentske sekcije za leptire. Taj joj je volonterski rad omogućio stjecanje novih znanja o morfologiji mnogih vrsta uvidom u zbrike, a terenskim radom pod vodstvom muzejskog savjetnika dr.sc. Nikole Tvrtkovića širila je područja svog zanimanja.
Zbog svega toga nakon diplome se zaposlila kao znanstvena novakinja u Muzeju, a nakon stjecanja titule doktorice znanosti pod vodstvom prof.dr.sc. Mladena Kučinića počela je raditi kao kustosica, iako je zvanje kustosa stekla nekoliko godina ranije. Danas pak kao viša kustosica brine o zbirkama nekih porodica “vodenih kukaca”, dvokrilaca, polukrilaca i opnokrilaca.
Kao što smo spomenuli i u uvodu, dr.sc. Mihoci vrlo je aktivna i u brojnim stručnih udruženjima te kao predsjednica Stručnog vijeća Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i zamjenica predsjednika Upravnog vijeća HPM-a. Ipak, sve to za nju ne predstavlja nikakvo opterećenje.
– Sve to ne gledam kao obaveze, nego kao zadovoljstvo koje u životu donosi rad i koje imaju privilegiju iskusiti zaista rijetki. Rad Stručnog vijeća posebno je zanimljiv i intrigantan iz više razloga, a ponajviše jer se odnosi na pitanja rada i razvitka Muzeja, načina organiziranja i vođenja stručnog rada, definiranja mjera za unapređenje djelatnosti te predlaganja godišnjeg plana i programa rada Muzeja. Osjećam veliku zahvalnost što kao istraživač mogu sudjelovati u procesu spoznaje te čast što kao kustos mogu biti čuvar kulturne baštine – kaže dr.sc. Mihoci.
Osim što uspješno usklađuje sve navedene uloge, predano radi i na svojim znanstvenim radovima. Jedno od polja njezinog rada su i leptiri, mnogima drage i zanimljive životinje koje upravo zbog svog izgleda lako pobuđuju pažnju. Ono što do sada nismo znali jest da su iznimni bioindikatori, što nam je dr.sc. Mihoci dodatno pojasnila:
– Promjene u okolišu imaju za posljedicu pad brojnosti leptira (kao i drugih biljnih i životinjskih skupina), a zbog njihove ljepote i karizme, za razliku od većine drugih skupina, pad njihove brojnosti i nestanak s nekog područja čini gubitak biološke raznolikosti vidljiv svima. Znanstvenici ih koriste kao objekte za dokazivanje različitih promjena u okolišu jer su dobri pokazatelji promjena koje se događaju u ekosustavu u kojem žive. Isto tako, njihova je raznolikost izuzetno visoka (samo u Hrvatskoj brojnost seže preko 4000 vrsta), a taksonomski problemi i brojne nepoznanice iz populacijske biologije toliko intrigantni da je kapacitet istraživanja izuzetno visok.
Takva i slična znanstvena otkrića pružaju joj veliko zadovoljstvo, a ponosom ispunjavaju rezultati koji su korisni društvu i koji donose napredak u smislu očuvanja prirode i okoliša ili oni koji mogu poslužiti u odgojno-obrazovnom ili edukativnom procesu.
Iako je sudjelovala na brojnim projektima, kao najdraže ističe svoju doktorsku disertaciju, sudjelovanje u projektima mtDNA barkordiranja leptira u svijetu, svoje autorske knjige, izložbu Metamorfoza, Savršenstvo evolucije – Razotkrivanje, stalni postav Prirodoslovnog muzeja u Metkoviću i sudjelovanje u rađanju novog Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.
Njezini radni dani nikada nisu jedan nalik drugome, nego ovise o dobu godine i rokovima pripreme programskih planova Muzeja. U vrijeme terenskih istraživanja oni su posvećeni rekognosciranju staništa, inventarizaciji vrsta ili specifičnim istraživanjima populacijske biologije leptira. Laboratorijski rad usko je povezan uz rad na lupi ili mikroskopu, dok se u radu na zbirkama najviše vremena posvećuje poslovima inventiranja, fotodokumentacije i taksonomske obrade građe.
S druge strane, tijekom izložbenih procesa, radi se na pripremi koncepcija izložbi i realizaciji istih u koordinaciji s dizajnerima, fotografima, osobama koje stvaraju “scenografiju”, a kasnije s posjetiteljima koji su krajnji korisnici izložbenog procesa te konzumenti znanosti i kulture.
Trenutno je posvećena projektnom prijedlogu Kultura, znanost i obrazovanje u funkciji gospodarskog razvoja – novi Hrvatski prirodoslovni muzej, koji je zajedno s kolegama iz Muzeja te ravnateljicom prof.dr.sc. Tatjanom Vlahović uz partnerstvo Grada Zagreba prijavila u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija fondova Europske unije, a koji se uklapa u Pripremu i provedbu integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine.
– Cilj našeg projekta jest obnovom i infrastrukturnim opremanjem spomenika kulture, konkretno Palače Amadeo na Gornjem gradu u Zagrebu, a u kojoj je smješten najveći muzej u Hrvatskoj – HPM, osnažiti kapacitete muzeja te doprinijeti razvoju gospodarske, znanstvene, obrazovne i kulturne djelatnosti grada Zagreba, ali i Hrvatske u cijelosti – objašnjava dr.sc. Mihoci.
U ovome vrlo zanimljivom poslu svakodnevo je motiviraju ljudi, kao i spoznaja da nikada ne treba stremiti napretku radi vlastitog probitka, već dobrobiti onih koji ostaju iza nas.
Jedna od njezinih najvećih želja je ispunjenje sna o novom Hrvatskom prirodoslovnom muzeju koji je na trenutnoj lokaciji privremeno smješten prije 170 godina, a tu su i brojni drugi planovi.
– Uskoro se u punoj snazi kreće i s organizacijom 20. europskog lepidopterološkog kongresa koji je povjeren Hrvatskoj. Na Upravnom odboru Societas Europaea Lepidopterologica na kojem sudjelujem upravo ćemo definirati vremenovnik aktivnosti kako bih s kolegicom Šašić Kljajo, uz pomoć SEL-a, kolega i prijatelja iz Parka prirode Biokovo iz Metkovića mogli u jesen 2017. godine predstaviti Hrvatsku kako i zaslužuje – završava dr.sc. Mihoci.
Naša redakcija joj čestita na svim dosadašnjim uspjesima te joj želi da s jednakim entuzijazmom krene i u nove poslovne pobjede.
