Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, marketinških stručnjaka, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Sandra Kolundžija (30) iz Svete Marije je diplomirana inženjerka molekularne biologije. Trenutno živi i radi u Singapuru kao istraživač u Centru za istraživanje prirodnih znanosti (SCELSE). Svoju je znanstvenu karijeru započela kao asistentica na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Uz to je održavala brojne edukacije za djecu i surađivala s portalima specijaliziranima za teme iz biologije, a svaki je njezin radni dan nova avantura prema novim znanstvenim spoznajama.
Njezina ljubav prema znanosti rodila se tijekom pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu kada ju je na satovima biologije kod profesorice Sinković posebno zaintrigirala jedna njezina grana, molekularna biologija.
– Iako je u udžbeniku iz biologije za četvrti razred gimnazije samo jedna lekcija bila posvećena molekularnoj biologiji, nisam previše razmišljala kada sam čula da postoji studij za to područje – nadovezuje se Sandra.
Sljedeći njezin korak bio je upis studija Molekularne biologije na PMF-u, na kojem je shvatila da je odabrala uistinu ono najbolje za sebe. Odslušani kolegiji su je uvijek iznova privlačili, a svakim je korakom bila sve bliže željenoj karijeri znanstvenice.
Zbog svih postignutih uspjeha na fakultetu i visokog prosjeka ocjena, Sandra se ubrzo nakon stjecanja diplome zaposlila kao asistentica u Zavodu za mikrobiologiju Biološkog odsjeka PMF-a, gdje je s entuzijazmom držala vježbe studentima i pripremala radionice za javnost.
U to je vrijeme dobila priliku odraditi i praksu na Sveučilištu u Beču te na Sveučilištu Bergen u Norveškoj, a obje prilike pružile su joj neprocjenjivo iskustvo iz područja okolišne mikrobiologije.
– Na oba sveučilišta učila sam od znanstvenika koji se bave istraživanjem virusa i bakterija koje žive u moru. Dotad sam bila blaženo nesvjesna postojanja mikroorganizama u moru. U litri morske vode nalazi se oko milijun bakterija i milijarda virusa, koji imaju važnu ulogu u hranidbenim mrežama i kruženju hranjivih tvari u oceanu – kaže Sandra.
U norveški grad Bergen stigla je upravo kada su norveški znanstvenici započinjali projekt “Micropolar” , a iako nije sudjelovala u samom projektu, oduševilo ju je gledanje njihovih priprema za ekspedicije u Arktički ocean.
– Upravo sam tako zamišljala znanost kao klinka, egzotično i hrabro. Charles Darwin na Beagleu plovi svijetom, posada Star Treka plovi tamo gdje jos nitko nije bio.
Zbog boravka u Norveškoj zauvijek je zavoljela tu zemlju i skandinavski način života, posebno norveško stanje uma, planinske kolibe bez struje i vode te čokoladicu Kviklunsj, čiji svaki omot krije geografsku kartu s idejom za planinarenje. Norvežani i njihov terenski način rada inspirirali su je i za daljnje poduzimanje poslovnih koraka.
– U jednom trenutku odlučila sam potražiti posao koji kombinira rad u laboratoriju i terenski rad. Bilo mi je svejedno gdje ću točno raditi pa sam se čak prijavila i za posao koji je uključivao terenski rad u Sibiru. Igrom slučaja naišla sam na oglas za posao u Singapuru koji je tražio vještine koje posjedujem i nudio mogućnost terenskog rada te učenja rada s genomičkim i metagenomičkim podacima, što smatram vrlo korisnim za budućnost u biologiji. Zvučalo je kao pobjednička kombinacija pa sam se prijavila.
Sandra je dobila posao pa tako danas radi u spomenutom Centru za istraživanje prirodnih znanosti, a uz to otkriva singapurski način života. Iako ne želi povlačiti paralele između Hrvatske i Singapura kao dva potpuno različita svijeta, uživa u soku od šećerne trske, multikulturalnoj hrani i neobičnoj kombinaciji urbanog grada te njegovih skrivenih divljih područja, a zabavlja je i uvrnutost singleskog jezika (jedinstveni kreolski jezik s engleskim kao osnovicom).
Uživanje u slobodnom vremenu u multikulturalnom gradu tijekom radnih dana pada u drugi plan jer često cijele dane provodi na mikroskopu u laboratoriju ili pak skuplja uzorke na plaži, zoološkom vrtu, prašumi ili na nekom od otočića oko Singapura. Nerijetko joj se u tome pridruže i znatiželjne životinje poput majmuna koji su, kako kaže Sandra, vrlo radoznali u njuškanju oko radne opreme znanstvenika.
Osim što je posvećena stvaranju svoje karijere znanstvenice, oduvijek veliku pozornost pridaje i volonterskom radu u pripremi brojnih edukacijskih projekata i suradnji s internetskim stranicama Biologija.com.hr te Bioteka.hr.
– Komunicirati znanost jednako je važno kao i baviti se znanošću. Volim biologiju, volim pričati pa je nekako prirodno došlo pričati o biologiji i prirodi gdje god stignem. Iza portala Biologija.com.hr i Bioteka.hr stoje tri divne žene, Jelena, Tina i Kristina te jako puno volonterskog rada i entuzijazma svih članova udruge. Svakako preporučam da bacite pogled – kaže Sandra.
Edukacijski projekti u kojima je sudjelovala, kao što su Ljetne tvornice znanosti, festivali znanosti u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu te brojne radionice s udrugom Bioteka, uglavnom su bili namijenjeni djeci i pokušajima njihovog stjecanja zanimanja za znanost.
– Rad s djecom uvijek puni moje baterije. Nakon svake radionice odmah imam i nekoliko ideja za sljedeću. Sretna sam kad vidim dijete koje se toliko veseli vidjeti buhu pod povećalom i pita može li je ponijeti doma iako se raspala na dva dijela tijekom radionice. Potajice se nadam da će djeca pokupiti ljubav prema biologiji i prirodi te jednog dana biti odgovorni stanovnici našeg planeta – kaže Sandra.
Kao prava znanstvenica, ne želi raditi detaljne planove za svoju budućnost, no oni za znanost uvijek su prisutni.
– Zanimaju me istraživanja koja bi mogla na neki način doprinijeti zdravlju oceana. Privlači me istraživanje bakterijskih i virusnih zajednica na koraljnim grebenima, no vidjet ćemo što će život donijeti – završava Sandra.
