Ti si mi ubil sina, gade…! Ubij se i sam!, kroz suze je vikala Ana Murk, majka policajca Željka Murka, dok su pravosudni policajci na sud dovodili Marsela Budimira, ubojicu njezina sina, čovjeka koji je do 12. veljače 2003., kad je ubio Murka, a njegovu kolegu Stjepana Balića ranio, iza sebe već imao zavidan zatvorski staž.
>>> FOTO Prošlo je 14 godina od ubojstva policajca Žejka Murka
>>> ŽELJKO MURK Spomen ploča i malonogometni turnir njemu u čast
– Htio sam, ali mi to nisu dopustili! – nehajno je uplakanoj majci svoje žrtve uzvratio Budimir prije no što je doveden u sudnicu, u kojoj će koji mjesec poslije čuti da je zbog ubojstva jednog policajca, ranjavanja drugog, pljačke banke te otmice vikendaša, ukupno osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora. Ili na praktički doživotni zatvor budući da je u trenutku izricanja presude imao 30 godina.
Upad i bijeg
Sve je počelo oko 15 sati upadom u poslovnicu Varaždinske banke u Nedelišću. – Sve ću vas pobiti ako me murija bude čekala vani! – prvo je što je Budimir kazao preplašenim djelatnicima banke. U banku je upao maskiran maramom, kapom i tamnim naočalama.
Nakon što je, prijeteći oružjem, pokupio 311.213 kuna, Budimir je izletio iz banke, sjeo u jedno od vozila ispred banke te odjurio u smjeru Varaždina.
No, jedan od očevidaca zapisao je registarski broj i obavijestio policiju. Bio je to uvod, prvo u jednu od najvećih policijskih potjera u tom kraju, a zatim i u krvavu tragediju. Jer oko 17 sati, policijska ophodnja, u kojoj su bili Željko Murk i Stjepan Balić, uočila je sumnjivo vozilo u Dobišnoj Grabi, blizu mosta na Dravi, nedaleko od Kuršanca.
Ugledavši policajce, Budimir se zaklonio iza drva i zapucao. Jedan hitac pogodio je Murka, koji je tijekom Domovinskog rata prošao sva bojišta, ali hitac iz Budimirova oružja, na žalost, nije preživio. Izdahnuo je na mjestu, a poslije će se na suđenju čuti da su mu ozljede bile takve da mu nikakva liječnička pomoć ne bi pomogla.
Budimir je pobjegao dalje te došao do vikendice Mirka Š., kojeg je prisilio da ga vozilom odveze iz policijskog obruča. Budimir je ipak uhićen, a govoreći o svom najvećem zločinu u bogatoj kriminalnoj karijeri u rujnu 2005., na sudu je kazao:
– Da sam znao kakva će se tragedija dogoditi, ne bih nikada išao u pljačku. Bio sam pod jakim psihičkim pritiskom, bilo me sram stalno moliti roditelje novac. A nije da nisam pokušao raditi na pošten način. No sve je propalo. Pa sam radio i na crno. Iznajmljivao sam automobile, nisu mi plaćali, već su mi prijetili ubojstvom. Bio sam na rubu samoubojstva, jednostavno sam puknuo. Po novinama sam dosta čitao o pljačkama, pa sam se eto odlučio i ja.
Vozio sam se bez cilja, odjednom sam ugledao banku i rekao sam sebi. ‘To je to! Bolje da oštetim banku za 300.000 kuna nego čovjeka za 3000 kuna.’” A što se tiče policajca, da sam znao da je pogođen, ne bih dalje bježao ni pucao, već bih mu pomogao. Ispalio sam drugi rafal, samo sam htio da me prestane natjeravati. Pucao sam da ga prestrašim – branio se Budimir.
No, takvoj obrani sudsko vijeće nije povjerovalo. Protiv Budimira i njegove istine bilo je dosta materijalnih dokaza te njegova nasilna i agresivna prošlost.
Doduše, bila je tu i njegova ‘ljubav’ prema policajcima, koja je datirala iz 90-ih, kada je zajedno s još četvoricom osumnjičenika za imovinske delikte bio žrtva policijskog premlaćivanja. Policajci koji su bili odgovorni priznanje su dobili teškim batinanjem Budimira i ostalih, a poslije su uvjetno osuđeni.
No, Budimiru se to očito dobro urezalo u pamćenje, policijska uniforma postala mu je neka vrsta crvene krpe.
Specijalni tretman
Je li premlaćivanje bio razlog zašto je usmrtio Murka, neće se doznati, no prema vještacima, u trenutku zločina bio je ubrojiv. Svoju naglu narav pokazao je i u Kaznionici u Lepoglavi gdje je 3. travnja 2006. sudjelovao u tučnjavi pa je morao biti vezan.
Kasnije je tvrdio da su ga pretukli pravosudni policajci udarajući ga po bubrezima te da se zbog tih udaraca htio i ubiti. No to nije uspio dokazati, a ponašanje u Kaznionici donijelo mu je specijalan tretman – na suđenja koja su se i nakon pravomoćne maksimalne kazne protiv njega vodila zbog pljački i krađa, dovođen je vezan lancima.
U lancima je sjedio i u sudnici, zbog čega su njegovi odvjetnici tvrdili da mu se krše ljudska prava.
