Silvio Šavorić ponosan je vlasnik Renaulta 4 iz prve serije ovih popularnih automobila iz 1966. godine, kada su se tek pojavili na tržištu. Vozilo ima 6-voltnu instalaciju i trobrzinski mjenjač postavljen naopačke, pa tako ubacivanje u prvu kod “normalnih” auta kod njega znači vožnju unatrag.
Kupljen je prije četiri godine od prvog vlasnika, koji ga nije vozio od 1993. Kada ga je Bjelovarčanin dopremio doma, motor je već bio “umro”, klipovi popucali, a i limarija je bila jako loša. Stoga je zasukao rukave i pristupio temeljitoj restauraciji.
– Sve što se na autu dalo “odšarafiti”, otpustiti ili skinuti oprao sam, ispjeskario, zaštitio i vratio natrag. Kompletno sam ga rastavio, uredio i doveo u današnje vozno i, usudio bih se reći, reprezentativno stanje – kaže Šavorić i dodaje kako vraćanje prvobitnog sjaja njegovoj “renolki” nije bilo nimalo jeftino.
Bjelovarčanin svog limenog ljubimca ne koristi za svakodnevnu vožnju. Takvi se auti, kaže, izlažu samo na nedjeljnim misama te sajmovima i izložbama automobila. Ljubav prema oldtimerima naslijedio je od oca, s kojim u Bjelovaru ima servis automobila.
– Auto sam platio tri i pol tisuće kuna. Naše je tržište premalo za stare Renaulte, ali u Europi su oni veoma vrijedni. U Francuskoj se mlađi primjerci od moga prodaju za 15.000 eura. Međutim, ja svog ne bih prodao ni za kakav novac jer je to, koliko znam, jedina četvorka iz te serije u Hrvatskoj koja vozi – ističe Silvio.
Bjelovarčanin sa svojom “renolkom” nikada nije imao nikakvih problema, osim na prvoj vožnji, ali i tada samo zbog nekvalitetnog goriva u kojemu je bilo vode. Ispraznio je spremnik, očistio rasplinjač i nastavio dalje.
Kao i ostali zaljubljenici u stare Renaulte, Silvio voli reći kako u njima ima nešto čarobno. Ribiči i lovci ih obožavaju jer zbog svoje visine sa svake livade izlaze neokrznuti. Stoga ne čudi što taj automobil nazivaju “malim divom”
