U petak, 2. listopada, čelnici Međimurskog demokratskog saveza održali su konferenciju za medije na kojoj su međimursku javnost upoznali sa dijelom svog Izbornog programa u kojem se zalažu za povećanje minimalnih plaća sa sadašnjih 2.423 na 3.100 kuna.
Osnove ove inicijative iznio je predsjednik MDS-a Željko Pavlic koji je uvodno istaknuo da je zahtjev za povećanjem najnižih plaća socijalno najizloženijem dijelu radništva u Međimurju, i to većinom žena, jedan od najvažnijih i stalan cilj MDS-a. Pavlic je podsjetio na Interpelaciju o položaju tekstilne i obućarske industrije koju je, kao saborski zastupnik, 2007. g. podnio Hrvatskom saboru, a koja je nudila mjere, koje su bile usuglašene i sa sindikatima i poslodavcima, za spas tekstilne i obućarske industrije.
Na žalost, voljom tadašnje većine, Interpelacija je odbačena, a situacija se u tim industrijskim granama nije nimalo popravila. Izgubljeno je mnogo radnih mjesta, a radnici koji rade, rade za veoma male plaće. Na žalost, slična je situacija i u građevinarstvu i trgovini.
– Mjera povećanja minimalne plaće imala bi veliku važnost upravo u Međimurju, jer je posebnost Međimurja i u tome što je veliki dio radništva zaposlen u gospodarskim djelatnostima koje su niskoakumulativne i u kojima se isplaćuju male plaće, nešto više od sadašnjeg zakonskog minimuma za minimalnu plaću, 2. 423 kune.
Prosječna mjesečna plaća u Međimurju u 2013. g. iznosila je 3.835 kuna i bila je niža za 19.7 % od one prosječne na nacionalnom nivou. Prosječna plaća u najosjetljivijim branšama bila je još niža; u proizvodnji odjeće u kojoj je zaposleno 1.863 (većinom) radnica, bila je 2.892 kune, u proizvodnji kože i obuće kojoj je 1.225 zaposlenih bila je 2.982 kune, u građevinarstvu sa 2.783 zaposlenih plaće je bila 3.352 kune, a u trgovini sa 2.824 zaposlena plaća je bila 3.556 kuna (podaci iz 2013.). Govorimo o prosječnim plaćama po branšama, što znači da je prosječna plaća radnika još i niža, niža od visine novopredložene minimalne.
Prvi korak u tom cilju, koji je moguće ostvariti u najkraćem roku, bila bi promjena Zakona o minimalnoj plaći, kojim bi se povećao iznos minimalne plaće tako da bi udio minimalne plaće u prosječnoj trebao dostići 50 %. Teret ovog povećanja ne bi išao na teret poslodavaca, već države npr. smanjenjem Poreza na dobit.
Imamo sličan primjer u ovogodišnjim promjenama Poreza na dohodak kojim se država odrekla poreznih prihoda mijenjajući porezne razrede, ali te su promjene išle u korist onih sa najvišim primanjima, a oni s najnižim plaćama jedva da su osjetili neko poboljšanje, tako da bi povećanje minimalne plaće imalo utjecaja na uku pni rast najnižih plaća.
Konkretno, MDS predlaže promjenu Zakona o minimalnoj plaći, izmjene Članka 4., stavak (2): ‘Minimalna plaća za razdoblje od 01. 01. 2016. godine iznosi 50 posto prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene u prethodnoj godini kod pravnih osoba u RH, prema objavi Državnog zavoda za statistiku.’
MDS smatra da treba hitno poduzeti mjere koje bi rezultirale povećanjem najnižih plaća u Međimurju i Hrvatskoj. Za nas to nije samo socijalno-gospodarsko, već i političko pitanje, jer smatramo da jedan od osnovnih ciljeva bavljenja politikom mora biti i smanjenje jaza između najnižih i najviših plaća, siromaštva među radnicima i socijalnih nejednakosti, kaže predsjednik MDS-a Željko Pavlic.
