Iz Italije je baš stigla obavijest o potpisivanju ugovora za novih 5000 kaciga za karabinjere. U Azerbajdžan odlazi pošiljka sa 20.000 vojnih kaciga. No, s najvećim nestrpljenjem Alojzije Šestan (67), direktor tvrtke Šestan-Busch iz Preloga i predsjednik Zajednice proizvođača sredstava posebne namjene u HGK, čeka poziv iz Iraka.
– Hrvatska grupacija vojne industrije pred potpisivanjem je ugovora s Irakom za 120 milijuna dolara. Osim nas, tu su i varaždinski Varteks, Inkop iz Poznanovca te još neke tvrtke. Naš dio koji se odnosi na kacige vrijedi oko 25 milijuna dolara. Potpišemo li taj ugovor, a to je pitanje dana, u roku od godine i pol isporučit ćemo Iraku 160.000 kaciga za policiju, a time nam se otvaraju i vrata za vojsku – kaže Šestan.
Zasluga veleposlanika
Kako ste došli do prilike za dobar posao u Iraku?
– Zahvaljujući dobrom radu veleposlanika Jerka Vukasa. Naša gospodarska diplomacija ostvarila je fantastične kontakte. Hrvatski proizvod traži se u inozemstvu. Iako smo mala zemlja, visokom kvalitetom možemo pobijediti i velike, i to u njihovu dvorištu. Samo si treba zadati ciljeve. Znate onu izreku da i put od tisuću milja počinje prvim korakom. No, nedostaje nam inicijative. Priliku za posao imaju i druge grane industrije, samo treba napraviti prvi korak.
Tko još ima priliku za proboj na iračko tržište?
– Prema informacijama koje dobivamo, oni trebaju sagraditi kompletnu infrastrukturu, 500 bolnica, 500 škola, ceste, stambene zgrade… To je prilika za cijelu hrvatsku industriju, građevinare, metalnu i drvnu industriju… Samo, nekako smo inertni.
Kako to mislite?
– Govorim, primjerice, građevinarima o tome što se sve nudi na tom tržištu, a oni kažu: “Pa to nam je daleko, pa tamo je rat!” Da, i mi to osjećamo, ali radimo s njima. Italija je u Bagdadu otvorila ured gospodarske diplomacije sa 98 ljudi, a mi imamo samo veleposlanika koji je, eto, već napravio puno. Čekamo i da se otvori mogućnost poslovanja s Iranom. Navodno bi se mogao ukinuti embargo.
Kako vam na poslovanje utječe embargo Rusiji?
– S partnerom iz Rusije pokrenuli smo zajedničku proizvodnju, prodali smo mu strojeve, ali ne i tehnologiju jer to nismo smjeli. Taj posao sada stoji. S Rusijom smo dobro surađivali jer smo tamošnjoj policiji isporučili 10.000 kaciga. Bili su zadovoljni i rekli su da nas čeka posao za pet godina unaprijed, no embargo nas je zaustavio.
Jeste li zadovoljni potporom države i HGK?
– Izvoz nam je na 98 posto i upravo zato imamo 80 zaposlenih. U našoj branši jedini u Europi imamo kapacitet popunjen gotovo sto posto. Došli smo do toga da radimo 600 kaciga na dan, a kada smo započinjali prije 20 godina proizvodili smo ih 3000 godišnje. Najvažnija je kvaliteta, pratimo najnoviju tehnologiju i povezali smo se s institutima i fakultetima. Dosta smo vezani za sektor za industriju u HGK.
Nas 49 proizvođača sredstava za posebne namjene 16 smo puta izlagali na najvećim svjetskim sajmovima koji su naš izlog. Tako se dolazi do poslova. Specifičnost je naše proizvodnje da smo stalno pod dozvolama. Za svaku isporuku moramo tražiti od kupca certifikat “end-user” na temelju kojeg nam naša država izdaje dozvole. Nekad smo ih čekali po dva mjeseca, sada ih dobivamo odmah. To je velik pomak. Vrlo nam je važna opća institucionalna podrška, od predsjednika države, Vlade, ministarstava…
Kad smo kod Vlade, koji su njeni dobri, a koji loši potezi?
– Dobro je što se napokon počelo raditi i na gospodarskoj diplomaciji, a zamjeram što u fokus nije stavljena proizvodnja, nego nabava izvana. Da je svim dosadašnjim vladama prioritet bila proizvodnja, svima bi bilo bolje. Hrvatska je s vojnom proizvodnjom mogla pokrenuti i civilnu.
Surađujete s Ministarstvom obrane?
– Odlično surađujemo još od Domovinskog rata. Počeli smo s izradom plastičnih dijelova minsko-eksplozivnih sredstava, a kod nas je 90-ih rađena i velika protutenkovska mina, projekt Ministarstva obrane, o čemu javnost malo zna. Mi, RIZ iz Zagreba i tvrtka Rikard Benčić iz Rijeke radili smo na toj mini i jako mi je žao što proizvodnja nije opstala. Za akcije Oluja zaplijenjena je, naime, velika količina mina, oko 25.000 komada, pa se odustalo od proizvodnje.
Danas nas na svakom međunarodnom natječaju pitaju opskrbljujemo li i oružane snage u svojoj državi. Zbog dobre suradnje s našom vojskom mi smo prvi dobili NATO-ov skladišni i certifikacijski broj, a nedavno i posao s Azerbajdžanom. MORH daje prioritet domaćim tvrtkama. Naš vojnik u Afganistanu opremljen je i odjeven vrhunski, i to hrvatskim proizvodima.
Laboratorij za balistiku
Radi se na preustroju HGK…
– Komora nas je pratila jako dobro i bila bi šteta napustiti taj sustav. Mi u Hrvatskoj volimo napustiti sustave koji su dobri samo zbog toga da bismo nešto mijenjali. Bojim se samo da promjene ne budu na gore.
Najavili ste gradnju laboratorija za balistička istraživanja kakvog nema u ovom dijelu Europe. Gdje ćete ga graditi?
– U Prelogu, radovi su već počeli. Dobili smo 450.000 kuna od Ministarstva gospodarstva i za godinu dana imat ćemo sofisticirani balistički laboratorij, tunel dug 25 metara, u kojem ćemo ispitivati kacige. Planiramo postaviti i uređaje za mjerenje utjecaja traume od udarca na mozak.
Želimo ga akreditirati pa da možemo ponuditi ispitivanja i drugim korisnicima, od vojske i policije do zaštitarskih tvrtki i onih koji se bave razminiranjem. Ne samo domaćima. Postoji šansa da radimo istraživanja i za jedan DuPont s kojim surađujemo na tkaninama za kacige.
Jeste li u ovih 20 godina dobivali ponude da prodate tvrtku?
– Jedan indijski fond želio je kupiti 52 posto udjela i jamčio je da ćemo za četiri godine postići četiri puta veći promet te četiri puta veću dobit. Odgovorili smo da nismo na prodaju. Imamo puno posla i obveza prema kupcima iz 60 zemalja koje moramo ispuniti. Osim toga, uz mene, tu je radila i moja supruga, danas rade dvije kćeri i tri zeta.
Svi su na važnim dužnostima. U tvrtki mi radi već i unuk! Tako je razmišljao i moj poslovni partner iz Njemačke Egon Busch, na žalost pokojni. Naslijedio ga je sin Edwin. Dok god budemo mogli ovako raditi na svjetskom tržištu, ostat ćemo obiteljska tvrtka.