Žetva pšenice i ostalih strnih žitarica u Međimurju i Hrvatskoj je završena, a rezultati su skromni i slični su onima u turizmu, tko ih kako prikazuje takvi u javnosti jesu, no stvarnost je drugačija. Prinosi su između 3,5 do 6 tona po hektaru, te ponegdje i oko 7 tona, ali to je rijetkost.
Ratari za slabe prinose krive proizvođače sjemenske pšenice i tvrde kako su podbacile gotovo sve sorte, jer tijekom rasta pšenica je oboljela na što ratari nisu previše mogli utjecati. Posebno je bila izražena žuta crtičava hrđa pšenice koja je na pojedinim parcelama potpuno dokrajčila urod.
Proizvođači sjemena pak krive ratare koji prema njihovim spoznajama nisu sijali najkvalitetnija sjemena, nisu koristili propisana zaštitna sredstva, a bilo je i onih koji su sijali takozvanu “tavanušu” merkantilnu pšenicu sa svojih tavana ili iz škrinja.
Za oko tri mjeseca započeti će nova sjetva pšenice pak domaći “sjemenari” ratare već sada pozivaju da se opskrbe vrhunskim sjemenje, a s druge strane ratari govore kako će se okrenuti sjemenju iz uvoza koje je prema njihovim saznanjima kvalitetnije i otpornije na bolesti i štetočine.
Prema našim saznanjima međimurski ratari svu su svoju pšenicu prodali ili dali na polog kod domaćih prerađivača i otkupljivača, a manji dio svoje je viškove prodao u susjedne države po cijeni od 1,15 do 1,22 kune za kilogram. Sve u svemu pred nama i poljoprivrednicima su dani kada će odlučiti kakvu i koliko pšenice će jesenas posijati na svojim parcelama, više ili manje nego je to bilo prošle jeseni.
A prošle jeseni zasijano je najmanje površina od osamostaljenja hrvatske do danas što nije dobro i alarm je za hrvatsku Vladu da se ozbiljno pozabavi žitaricom koja je osnova u pripremi hrane za stanovnike i životinjsku vrstu.
