S obzirom na mnogobrojne upite vezano uz odluku Upravnoga suda o razrješenju Dušanke Novak, bivše ravnateljice Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu, oglasili su se iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Njihovo priopćenje možete pročitati u nastavku.
“Razrješenje ravnatelja vrlo je ozbiljna sankcija te se toj mjeri pribjegava isključivo u ekstremnim slučajevima, kada su druge mjere nedostatne. Razrješenje se ne predlaže u svakom slučaju kada se utvrdi da ravnatelj ne postupa po propisu, već samo onda kada je riječ o svjesnom kršenju propisa koje izaziva izravne posljedice. To načelo vrijedi i pri povredi propisa kojima je bio reguliran upis učenika u prvi razred srednje škole.
Za razrješenje su predloženi te zatim razriješeni isključivo ravnatelji koji su izravno odgovorni za upis učenika mimo propisanog postupka i ispod propisanoga minimalnoga bodovnog praga. Riječ je o svjesnom pogodovanju manjem broju učenika koji su na nezakonit način, izvan propisanih uvjeta, stekli pravo upisa u određeni program srednjoškolskog obrazovanja, čime je diskriminirana većina učenika koja je za to isto pravo trebala ispuniti propisane uvjete.
To su isključivo slučajevi upisa pojedinih učenika izvan natječajnog postupka, kako bi se izbjeglo njihovo rangiranje i time ravnopravno konkuriranje s ostalim kandidatima te upisivanje učenika koji nisu imali propisani minimalni broj bodova za određeni program srednjoškolskog obrazovanja.
Takvim upisima pojedini ravnatelji povrijedili su ne samo propis, već su počinili bitnu povredu postojećeg sustava upisa koji se temeljio na natječajnom postupku u kojem su se svi kandidati trebali ravnopravno natjecati za slobodna upisna mjesta te na uspjehu u završnim razredima osnovne škole, kao bitnom kriteriju razredbenog postupka.
Tadašnja Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012./2013., kojom je propisan minimalni bodovni prag za upis određenih četverogodišnjih srednjoškolskih programa, kao i Odluka o upisu učenika u I. razred srednje škole u školskoj godini 2012./2013. kojom su utvrđeni rokovi i postupak upisa, bile su važeće i obvezujuće.
Kriteriji utvrđeni tim odlukama vrijedili su za sve učenike i za sve srednje škole. Bodovni pragovi za svaku srednju školu i za svaki program školovanja objavljeni su u natječajima. To znači da škole nisu niti smjele prihvaćati prijave kandidata koji nisu ispunjavali objavljene uvjete u natječaju. Bilo kakvo pojedinačno odstupanje od propisanih i objavljenih kriterija u natječajima (bez obzira smatrali ih dobrim ili lošim) značilo bi uvođenje nejednakosti među kandidatima za upis u srednju školu, a što nužno dovodi do diskriminacije one djece koja su se upisala poštujući propisane kriterije.
Ravnatelji koji su razriješeni svjesno su povrijedili osnovna načela upisa. Takav je slučaj bio i s tadašnjom ravnateljicom Ekonomske i trgovačke škole Čakovec, Dušankom Novak. Protivno kriteriju minimalnoga bodovnog praga i bodovnog praga objavljenog u natječaju, Škola je već u prvome upisnom roku (ljetnom) popunila mjesta u programima školovanja za zanimanje ekonomist i komercijalist s 10 učenika koji nisu imali propisani minimalni bodovni prag (42 boda za ekonomiste i 40 bodova za komercijaliste).
Opravdanje kako je to učinjeno zato što se prijavilo manje kandidata od broja koji je Škola smjela primiti te su tako popunjena mjesta zainteresiranom djecom koja nisu imala dovoljno bodova za upis željenih programa, čime nitko nije oštećen jer su ta mjesta bila nepopunjena, imalo bi smisla da je to učinjeno u drugom, jesenskome upisnom roku (iako bi i tada to bilo nezakonito).
Drugi rok i postojao je zato da bi se djeci koja u prvome roku nisu uspjela upisati željeni program omogućio upis u program u kojem su u prvome roku ostala nepopunjena mjesta. Od 10 učenika sedam je upisano već u prvome upisnom roku, tako da je u drugome roku objavljeno manje slobodnih mjesta nego što je stvarno trebalo biti. Postupanje Škole dovelo je do toga da u drugome roku upisa nisu popunjavana sva slobodna mjesta koja su trebala biti te se nikako ne može tvrditi kako tim postupanjem nitko nije oštećen.
Zaprimanje prijava kandidata koji nisu ispunjavali natječajem i propisom utvrđene uvjete i upisivanje većine istih već u prvome upisnom roku nije drugo nego nezakonito pogodovanje tim učenicima i povreda osnovnog načela jednakosti kandidata pri upisu u srednju školu pod jednakim uvjetima. Pozivati se na Odluku Ustavnoga suda koji je utvrdio manjkavosti spomenutih odluka nije primjereno jer su sporni kriteriji primjenjivani niz godina i tisuće učenika upisalo se prema tim kriterijima. Bili ti kriteriji ustavni ili neustavni, bitno je da su bili jednaki za sve.
Zašto je ravnateljica razriješena? Protupropisno postupanje Škole nije bilo moguće bez znanja i odobrenja ravnateljice. Ravnatelj(ica) je po zakonu osoba odgovorna za zakonitost rada školske ustanove i u konkretnom slučaju nezakonito postupanje je posljedica njezine svjesne i namjerne odluke da se ne poštuju propisani kriteriji. Toleriranje kršenja propisa od odgovorne osobe jer ta osoba smatra da određeni propis nije dobar (čak i ako je to točno), značilo bi izravno urušavanje pravnog poretka i pravne sigurnosti.
Činjenica da je Upravni sud u Zagrebu poništio rješenje ministra o razrješenju ravnateljice ne utječe na stvarnu odgovornost ravnateljice u konkretnom slučaju. U upravnome sporu sud procjenjuje i formalni i materijalni karakter upravnog akta protiv kojeg je spor pokrenut. U konkretnom slučaju sud nije obustavio postupak razrješenja i time proglasio samo razrješenje nezakonitim, već je vratio predmet Ministarstvu na ponovni postupak, s jasnom uputom da novo rješenje mora sadržavati obrazloženje koje će nedvojbeno i argumentirano potvrditi utemeljenost razloga za razrješenje ili utvrditi da razloga nema, čime bi postupak razrješenja bio okončan rješenjem o obustavi postupka. Dakle, problem je ponajprije u formalnome nedostatku upravnog akta (rješenja).
Zakonom o općem upravnom postupku propisano je da obrazloženje rješenja mora u potpunosti sadržavati razloge koji opravdavaju izreku rješenja te se u njemu moraju navesti sve činjenice i naglasiti one koje su imale prevagu u donošenju odluke da se upravna stvar riješi upravo na način kako je riješena. Nedostatci obrazloženja (proturječnost s izrekom ili manjkavost argumentacije izreke) razlog su za poništenje rješenja. To se u konkretnom slučaju i dogodilo.
Također je potrebno napomenuti da prvostupanjski sudovi (a ovdje je riječ o takvom sudu) različito postupaju u sličnim situacijama te da su njihove presude podložne žalbi višem sudu. Postoji primjer u kojem je prvostupanjski sud u sličnoj, gotovo identičnoj situaciji, odbio tužbu protiv rješenja ministra potvrdivši rješenje o razrješenju ravnatelja (Škola za medicinske sestre Vrapče u Zagrebu).
Na javnopravnom tijelu kojem je Upravni sud poništio upravni akt nije da komentira presudu, već da postupi u skladu s presudom. Istodobno zadržava pravo žalbe na presudu ako smatra da je u sporu pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do bitne povrede pravila sudskoga postupka.”, priopćili su iz Ministartva znanosti, obrazovanja i sporta.
