Radio je u veterinarskoj stanici, bio kontrolor u klaonici, pa recepcioner u hotelu i, sve donedavno, konobar u čakovečkom kafiću. Odlučio je hobi kojim se bavi posljednjih pet godina pretvoriti u biznis. I tako je početkom ovog mjeseca otvorio tvrtku za prizvodnju – aronije. Međimurac Edvin Lesjak (45) odlučio je riskirati i okušati se u poduzetničkim vodama.
– Uzgojem aronije bavim se pet godina i nisam napamet ušao u ovaj posao. Malo kome se mogu obratiti za pomoć jer je riječ o rijetkoj biljci u Hrvatskoj, no zato je tu literatura – kaže Edvin, koji je na hektar površine posadio 1800 sadnica. Sve je počelo kad je, u brizi za egzistenciju, razmišljao o dodatnoj zaradi. Zna da budućnost leži u obnovljnim izvorima energije, gospodarenju otpadom i proizvodnji hrane.
Kocka je pala na hranu, no nije želio nešto što svi uzgajaju, poput kukuruza ili pšenice, već nešto novo. – Išao sam sustavom eliminacije i došao do aronije, koju nazivaju biljkom budućnosti. Teško je u kratko vrijeme nabrojati sva njezina ljekovita svojstva – napominje Lesjak. Kad je posadio prve sadnice, u Hrvatskoj je aronija rasla na samo 0,03 posto nasada, a danas je to već tri do četiri posto.
– Nadam se da neće to završiti kao s činčilama, kad su ih svi počeli uzgajati, pa su onda svi i propali – našalio se. Za tržište se ne brine, zovu ljudi i bilježe se za plodove koje Lesjakovi počinju brati u kolovozu. Plodovi se, inače, koriste i za izradu tinte za pečate koji se udaraju na meso, pa čak i u tekstilnoj industriji za prirodno bojanje tkanina.
Aronija nije zahtjevna za uzgoj. Kao i vinova loza, treba je orezivati, a najviše posla je s uništavanjem korova. Lesjak je, naime, izabrao teži put, bez upotrebe pesticida i herbicida, pa čak ni umjetnih gnojima. Zatražit će od Hrvatskih šuma da ga uvrste u postupak dobivanja eko certifikata.
