Da je svibanj najljepši mjesec u godini reći će ogromna većina ljudi jer to je mjesec koji donosi puno zelenila, cvijeća i prekrasnih događanja.
Gotovo bajkovito ovih dana izgledaju gornje međimurski bregovi zasađeni stabljikama bobičastog voća, a na dva izuzetna zaustavili smo se kako bi našim čitateljima otkrili tu ljepotu, taj dar Božji i prirodni koji se teško može opisati jer nadilazi sve riječi i rečenice.
U Gornjem Koncovčaku tom biseru bregovitog Međimurja zastali smo na imanju Zdravka i Verice Šafarić upravo iz razloga što je naše oči privukla slika bezbroj cvjetova borovnice, te toliko ljekovite i dragocjene voćke a kojoj je cvijet toliko lijep i zanimljiv da ponestanu riječi i rečenice za opisati tu ljepotu božanstvenog prizora.
Kažu Zdravko i Veronika da je cvatnja vrlo dobra i naviješta dobar urod i dobru berbu crnih bobica koje će kao svježi proizvod biti na prodaji u trgovačkim centrima uz hrvatsko Jadransko more i velikim gradovima. Ali, kao što je nama cvijet najljepši tu gdje nastaje, tako i darovi rada ruku Šafarićevih i Božje volje najbolji su za kušanje u njihovoj kušaonici u Gornjem Koncovčaku, gdje uz borovnicu raste i u plodove, sokove, vino, pekmez i rakiju dozrijevaju još kupina, malina i ribizl.
Uvijek je lijepa slika Šafarićevog voćnjaka, ali složismo se kako je najljepša ovih dana kada je svaka voćka i grm u punoj cvatnji. Na red uskoro dolazi cvatnja maline i kupine, ali to je neusporedivo s cvatnjom borovnice koja nosi epitet “kraljice zdravlja i okrepe”.
Gdje pčele i bumbari radosno zuje
Nismo kod Šafarićevih izračunali koliko je cvjetova u jednom pušleku (grozdu) na jednoj grani, voćki ili voćnjaku, ali smo to učinili u zemaljskom raju na imanju Ivana i Emilije Premuš u Zebancu.
Na sunčanoj strani gornje zebanečkih obronaka ovog trenutka u punoj je cvatnji aronija-melanocarpa čijih 2200 sadnica daje sliku “morja” i “bijelih prvopričesničkih haljinica”. Dok obilazi smo taj divni nasad bobičastog voća koje se iz postojbine, Sjeverne Amerike fantastično udomio na Premuševom brijeg, brojimo i zbrajamo cvjetove u na pušleku i grančici te množimo i dobivamo nekoliko milijunski broj cvjetova, bolje rečeno cvjetića, koji ovog trenutka jesu ukras, a za par mjeseci biti će bajkovit plod i nakon berbe i prerade zdrav i ljekovit sok te vino, rakija i pekmez.
Oko nas bruji tisuće pčela i stotine bumbara koji punim žarom ubiru pelud i usput oprašuju cvjetove, a mi na pušleku izbrojismo 30-tak cvjetića, a na grančici 300 do 350 cvjetova i onda pomnožismo sa 2.200 koliko grmova grmova ima na posjedu i dobismo rezultat od nekoliko milijuna cvjetića.
Složismo se s Ivanom da je sve u Božjim rukama ili kako rekoše naši premilostivi Zagorci “penezi se pred jutro brojido” i ta se puno toga treba dogoditi da na mjestu cvjetića nastanu trpki i toliko čarobni plodovi, ali mi puni vjere u Božju dobrotu i snagu prirode očekujemo najbolji ishod, a to su tone plodova iz kojih će Ivanove i Emilijine i u uvodnom djelu spomenutih Zdravka i Verice vrijedne ruke stvoriti ljekovite i bajkovite sokove, vina, rakije i pekmeza, o kojima sve više zavisi ljudsko zdravlje.
