Na Vincekovo v goricama počinje novi život, nove nade, planovi i smisao. S Martinjem mošt izrasta u kreposnog mladića, vinskog muža, a v gorice useli zimski smiraj. Postoji još jedan važan dan u godini između ova dva. Dan podizanja klopoca.
Nije klopotec tek bučna tjeralica za ptice zobalice. On je znak, simbol, on je najava najljepših dana za svakog vinogradara. S njegovim podizanjem počinju pripreme i berbe mogu početi.
Prvo muškati, sauvignoni pa redom ostale sorte kako već sunce, vode i vjetrovi budu dovršavali posao. Podizanje klopoca je ritual, veselje i svečanost u domu vinogradara. Želi li se zaroniti u globline međimurske duše – treba dojti med ljude kad se vesele.
Štampari su osobiti. Po mnogočemu. Vinima, dosljednosti, borbenosti, vizijama, društvenosti, a osobito po obiteljskom očuvanju i promicanju tradicije i običaja. Ne biti s njima kad se podiže klopotec, jednako je kao otići u Rim pa ne vidjeti papu.
Sve je važno – priprema, ispraćaj klopoca, čin podizanja, prvo pokretanje, pjesme, note, ples, mirisi s roštilja i naravno – vino, ali ober sega, kad se u duboku noć razilazimo, puno srce utisaka, zahvalnosti i neke tople nade koju družba kod Štamparovih budi prema svakom novom danu.
