Alkoholizam nije problem pojedinca - u većini slučajeva zbog alkohola pate cijele obitelji; svoju stranu priče ispričala nam je hrabra majka iz Međimurja čiji se sin nalazi na početku puta oporavka
U četvrtak, 3. travnja, posjetili smo Prelog i Dan otvorenih vrata Kluba liječenih alkoholičara Prelog. Dočekali su nas raširenih ruku i otvorenih srca, spremni nam odgovoriti na sva naša pitanja i ispričati nam nešto o sebi.
Iako su na dan, kada je Klub otvorio vrata i time omogućio uvid javnosti u svoje aktivnosti, za stolom sjedili većinom dugogodišnji članovi, od kojih neki apstiniraju i gotovo 30 godina, za stolom je sjedio i jedan od najnovijih članova Kluba, koji je svoj put prema ozdravljenju i prema novom životu počeo sredinom veljače ove godine. Uz njega, pružajući mu potpunu i nesebičnu podršku, sjedile su njegova kći i majka.
Kako je spomenuti član Kluba tek na početku svog puta prema boljem životu bez alkohola te se nalazi u vrlo osjetljivoj fazi, odlučili smo koristiti druga imena zbog zaštite njegove privatnosti, ali i privatnosti njegove obitelji. Jer naše društvo, iako se svijest i stav o alkoholizmu mijenja, još nije došlo do tog trenutka gdje bez kritika i predrasuda prihvaća nečiji problem i pokušaje da se izvuče iz nevolje u kojoj se nalazi.
Na početku puta prema boljem životu
Protagonist naše priče, “Mario”, na pragu je 50. godine života. Kaže kako je s alkoholom počeo još u srednjoj školi, a društvo u kojem se nalazio samo je tu naviku pojačalo. Zato iza sebe ima i propali brak. Odlučio je da nešto mora poduzeti kada je došao do te točke da je zamalo zbog alkohola izgubio život – to je bilo početkom ove godine. Iz nezgode, koju je uzrokovalo njegovo alkoholizirano stanje, izašao je polomljen i trenutno se teško kreće uz pomoć štaka. Na putu njegovog ozdravljenja pomažu mu roditelji, posebice mama “Ivana” te njegove dvije odrasle kćeri, od kojih jedna u Klubu tog dana bila s njim – “Sandra”.
Mario je prilikom našeg posjeta više slušao, nego govorio, a u glasu mu se poznala tuga i borba. Zato je za njega govorila mama Ivana koja nam je otvorila svoje srce.
“Mi smo Marijeva potpora, dolazimo s njim na sastanke – on je tek na početku. U Klubu savjetuju da se i obitelj uključi u aktivnosti i sastanke, jer kada pojedinac ima problem s alkoholom, onda i njegova obitelj ima taj problem. Odlučili smo pomoći, svi zajedno u obitelji, odlučili smo biti uz njega – tako je najbolje jer se bez podrške obitelji ne može ništa”, započela je mama Ivana.
Strepnja, strah i neizvjesnost
“U svemu tome, kada netko pije, teško je i roditeljima. Roditelji inače rijetko kažu da im je teško, no oni pate. Vjerujte mi. Iako smo živjeli odvojeno, jer Mario ima vlastitu kuću, bilo nam je jako teško – on je ipak naše dijete.
Teško je kad čekaš hoće te vlastito dijete nazvati, u kojem će stanju biti, kakav će mu biti glas biti, hoće li biti trijezan ili ne, normalan ili ne. Strepiš i drhtiš cijelo vrijeme. Nekad se pitaš zašto se ne javlja tjedan dana, a ne usudiš se ići kod njega jer očekuješ najgore. Ne znaš u kakvom ćeš ga stanju naći. Hoće li se izderati na tebe ili ćeš morati zaključati vrata i zaštiti se ili ćeš se pak rasplakati… jer što ti na kraju ostaje?”, prisjetila se mama Ivana trenutaka boli i strepnje za svog sina.
Mamina podrška
“I onda situacija dođe do točke kada uvidiš da je tebi kao roditelju život uništen, a tvom je djetetu i dvostruko gore. Najrađe bih iskočila iz svoje kože, no ne možeš iz svoje kože van. A voliš svoje dijete najviše na svijetu, bez obzira imao on 5, 50 ili 100 godina. Trenutno je blizu 50, razveden je, ostao je s dvije prekrasne kćeri. Ta djeca nisu zavrijedila biti bez oca.
Moj sin, njihov otac je bolestan, on ima veliki problem, a mi smo tu da mu pomognemo. Ja od njega neću odustati niti mrtva. A ne odustaju ni njegova djeca od njega!”, odlučno je pričala hrabra mama, dok je u prostoriji vladao muk. Ni najstariji i najiskusniji članovi Kluba na to nisu ostali ravnodušni. Ivanine riječi pogađale su u dušu.
Važno je zajedništvo
Ivana je nakon Marijeve nezgode odlučila da on ne može biti sam doma, zato je svoj dom ponovno otvorila sinu: “On je sada kod nas – ne može doma jer se sav polomio kad je bio alkoholiziran, a ja ga ne puštam kući dok on neće moći sam na svoje noge.
Ja bih voljela da on dalje ne pije – no to će biti njegova odluka. Svi radimo sve samo da on ne pije. Mi se sada družimo, malo se šalimo, malo se svađamo, malo mirimo, komentiramo politiku, ljubavni život, družimo se, razgovaramo, a nekad svatko sjedi sam u tišini u svojem kutku kuće – važno je to što smo zajedno.
Iako je njegova obitelj trpjela, ja si ne mogu dozvoliti da ne budem s njim. Ako je on danas tu na sastanku, onda sam i ja uz njega. Mi smo uz njega.”
Na naš komentar kako je zaista hrabra i požrtvovna, Ivana skromno kaže: “Ja sam poput svake mame. Svaka mama je dobra.”
Roditeljska ljubav pomaže
Mario je na to rekao da je on na početku svog puta te da mu je teško, no krenuo je s prvim koracima. “Ja sam sam u svojoj kući i nema me tko kontrolirati, nemam nikog tko bi rekao: Nemoj. Kada dođe žuta minuta, samo te nešto vuče. Misliš si, “samo jednu ću popiti”, no nakon jedne više ne možeš stati.
Sada sam stalno s mamom. Kod roditelja nema alkohola. Razgovaram s roditeljima i djecom, nemam potrebe za alkoholom, ali ako bih sada, kada sam još na početku borbe, došao u svoje društvo gdje ima alkohola, ne znam kako bih reagirao i kako bih se ponašao. Potrebna je čvrsta volja. Ne želim da me se kćeri srame ili pak roditelji.”
Na njegovu posljednju rečenicu mama Ivana je rekla: “Mene nije sram mog sina. Ja njega obožavam, volim ga i on je moje dijete, no ne mogu ga gledati kako si uništava život. I muž i ja imamo 70 godina. Mi nismo mladi ljudi, ali pred njim je još pola života. Pa još nije ni djed postao! Koliko ga samo divnih stvari očekuje ako ostane na svom putu. Koliko lijepih dana i događaja. Koliko osjećaja! On još može nekog voljeti, i netko njega može voljeti i može imati bračni život. Njegova kuća može imati gazdaricu. Može ponovno izgraditi lijepi život.” Na te riječi su oči mnogih članova zasuzile, pa i naše.
Promjena je vidljiva
Mama Ivana je nastavila: “Mi smo tu da mu pomognemo. No, pitam se, gdje su sada njegovi takozvani ‘prijatelji’? Sin je više od mjesec dana kod nas, a nitko ga nije došao posjetiti. Je li itko zvao? Zvali su ga jednom samo da pitaju je li se maknuo od nas, jer će ga doći posjetiti samo kad mi ne budemo prisutni.
A otkako je kod nas, on je sasvim drugi čovjek, on sada planira, počeo je razmišljati o budućnosti, a prije, kada je pio, nije mario za ništa. Mi mu možemo pomoći samo ako će to sam htjeti, a on sada to želi. Promijenio se i fizički, ljepše izgleda, normalno se ponaša, brine za sebe.”
I za kraj, mama Ivana je razgovor zaključila snažnim riječima: “Mi – suprug, ja i njegove kćeri, smo se urotili. Mi ćemo njega podići, makar on to neće htjeti. Mi ćemo njega toliko vući dok ga ne izvučemo!”
Informacije o načinu rada klubova i drugim načinima tretmana alkoholizma dostupne su i putem Savjetovališta za alkoholom uzrokovane probleme i alkoholizam koje djeluje u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije. Sve osobe koje kod sebe ili kod svojih bližnjih prepoznaju alkoholom uzrokovane probleme ili već razvijenu ovisnost, mogu se javiti na broj Savjetovališta 099 222 1 888 i potražiti savjet te na taj način učiniti prvi korak ka svom liječenju i oporavku.
