Više od pola stoljeća Branko Gal iz Orehovice predano skuplja novac
Ne da bi ostvario materijalnu korist nego iz čiste ljubavi i interesa prema valutama iz cijelog svijeta. Kako izgledaju, čime su novčanice i kovanice obilježene – sve ga to oduševljava i danas, kao i nekad, dok se kao 10-godišnjak u Njemačkoj zaljubio u numizmatiku.
– Počelo je spontano. Sestra Nada radila je u hotelu i gosti su ostavljali razne novčanice koje je donosila doma. Tako sam počeo skupljati novčanice i kovanice i odonda nisam prestao. Uživam u tome, kaže umirovljeni keramičar. Već je u školi povećavao zbirku mijenjajući dupliće s kolegama, kasnije pak kupujući razne valute mahom u bankama, najviše njemačkima. Često ga razvesele i članovi obitelji te prijatelji. S putovanja mu redovito donesu poneku novčanicu ili kovanicu.
– Neki mi poklone, a drugima isplatim protuvrijednost. Donijeli su mi tako novčanice iz udaljenih dijelova svijeta, nećak Denis iz Kine, pa su tu novčanice iz Maroka, Tunisa i brojnih drugih drugih zemalja, dodaje. Ponosan je na svoju zbirku u kojoj uživa bez obzira na to što ju je već tisuće puta pregledao od početka do kraja. Pojedine su novčanice prava umjetnička djela. S nekih je teško zaključiti iz koje zemlje potječu, dok neke jedva da izgledaju kao novac.
500 milijardi dinara
– Od američkog dolara do indijske rupije, sve su to lijepe novčanice. Ove indijske mi je nabavio otac Viktor i to od prodavača s kioska u Njemačkoj kod kojeg je kupovao cigarete. Imam i kune iz NDH koje tu nikako nisam mogao nabaviti. Na kraju sam ih pronašao također u Njemačkoj. Jedna žena mi je dala jugoslavensku novčanicu od 500 milijardi dinara iz 1991. godine, što je najveći apoen u zbirci, iako tada nije puno vrijedila. Imam eure iz svih zemalja, a imam i sve valute zemalja u koje je uveden euro i čije valute više nema, otkriva.
Branko nikad nije računao kolika je vrijednost njegove kolekcije. Za njega je, ističe, neprocjenjiva. Otkriva da još uvijek nema kovanice iz Albanije i Bugarske. Primjerice, češke je uspio nabaviti igrom slučaja.
– Vidio sam tu na našoj benzinskoj postaju u Svetom Križu turiste iz Češke. Pitao sam ih imaju li za prodati kovanice. U prvih mah su se malo začudili, ali smo se na kraju dogovorili, prisjeća se. Od stranih je radnika koji su došli u Međimurje nabavio novac iz Filipina.
– Postoje zemlje koje ne dozvoljavaju da se iznosi njihov novac, recimo kineske kovanice, ali uspio sam ih nabaviti. Osim toga, male države poput Vatikana, San Marina, Andore prodaju svoje kovanice za puno veće iznose od stvarne vrijednosti. Recimo kovanice vrijedne 3,88 prodaju za 70 eura, otkriva strastveni kolekcionar.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3590