Zrinka Janković 24-godišnja je Čakovčanka koja studira ruski i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezini su problemi sa zdravljem počeli prije osam godina, kad je počela osjećati trnce u rukama i području prsa
S vremenom je dobila dijagnozu miokarditisa čije simptome
liječnici ne znaju objasniti. Za
Super1 otkriva kako se nosi s još nekoliko dijagnoza koje je
otad dobila, kao i zašto je odlučila pokrenuti kampanju
prikupljanja sredstva za liječenje u inozemstvu.
– Prije osam godina, za vrijeme zimskih praznika u srednjoj
školi, ležala sam u krevetu, gledala serije i čekala mamu da dođe
s posla. U jednom momentu primijetila sam da mi trne lijeva ruka,
da mi se znoje dlanovi i da teško dišem. Srce mi je ubrzano
kucalo te sam osjećala neke čudne trnce u prsištu. Kad je mama
došla s posla dugo me nagovarala da idemo na hitnu, a ja sam
uporno odbijala odmahujući rukom, misleći da mi ništa nije.
Kad sam došla na hitnu prva rečenica koju sam čula bila je: “Jel’
te to dečko ostavio pa te malo srce boli?” Tad sam se na to samo
nasmijala, ali nisam znala da ću takve izjave slušati i osam
godina kasnije. Na hitnoj me nisu shvaćali previše ozbiljno,
ostavili su me da čekam vani i govorili mi da ću brzo doma, sve
dok mi nisu izvadili troponin, srčani enzim koji se luči u krv za
vrijeme infarkta. Kad su stigli nalazi tog istog troponina,
atmosfera se potpuno promijenila i njihovi su posprdni glasovi
odjednom postali ozbiljni i službeni te su mi rekli da moram
ostati u bolnici – priča Zrinka
za super1.telegram.hr
– Dugo nisu znali što se sa mnom događa, ali sam kroz tjedan dana
dobila dijagnozu – miokarditis, upala srčanog mišića najčešće
uzrokovana virusom i bakterijama, a može biti i autoimuna. Ležala
sam u bolnici dva tjedna i nakon otpusta iz nje morala sam
odmarati tri mjeseca, što je značilo da mi je cijeli život bio
stavljen na pauzu te da sam za vršnjacima u školi trčala da
nadoknadim svo propušteno gradivo i položim državnu maturu. Bez
obzira na sve to, srce mi je bilo stabilno te sam pune četiri
godine živjela u miru bez ikakvih problema.
To se promijenilo u četvrtom mjesecu 2018. kad sam oko dva sata
ujutro osjetila toliko snažno probadanje u prsima da sam mislila
da ću umrijeti. Koliko god da sam se trudila umiriti, noge su mi
od nemira udarale o zid, dok sam se ja grčila i grizla si šaku od
bolova. Tad to još nisam znala, ali miokarditis se vratio i od
onda me ne ostavlja na miru.
Od 2018. završavam u bolnici barem jednom godišnje, a i dalje ne
znam odgovor na pitanje zašto se to događa. Ne osjećam se sigurno
ni u jednoj životnoj situaciji, jer me do sada zahvatio kad sam
plivala u moru i sjedila na online predavanju. Dijagnoze koje
doktori pišu na papire samo se gomilaju, a nijedna nije
specificirana i pokraj skoro svake piše upitnik ili oznaka:
miokarditis, neoznačeni. Ovo mi je zdravstveno stanje donijelo
jake fizičke i psihičke bolove te me sprječava u življenju
normalnog života priča Zrinka za
super1.telegram.hr
Cijelu ispovijest naše Međimurke pročitajte
NA LINKU.