Nismo si upućivali teške riječi, a kad bi se i porječkali motika i posao bi ljutnju brzo izbacili iz nas pa čovjek postaje dobre volje, raspoložen za šalu i smijeh, otkrili su Katarina i Ljudevit Lisjak
Vjera u Boga. Radovanje životu, razumijevanje potreba drugih
ljudi, međusobno poštovanje i puno fizičkog rada su ključ
održivosti svakog, pa tako i našeg braka. Kad smo se i porječkali
u jednom kutu kuće, u drugom bismo to sve izgladili. Nismo jedno
drugome uputili teške riječi, nego su prepirke bile zbog dnevnog
rasporeda posla, jer smo živjeli od poljoprivrede. Motika i težak
rad izbace ljutnju i čovjek postaje dobre volje, raspoložen za
šalu i smijeh, čega nama nikad nije nedostajalo – govore za
24sata Katarina (83) i izabranik njezina
srca, sedam godina stariji Ljudevit Lisjak iz
Donje Dubrave, koji su nedavno proslavili 65 godina braka.
U njihovu domu sve pršti od smijeha jer kažu da je zdrav duh isto
tako važan kako bi čovjek ostao u dobroj kondiciji.
– Niste u pravu kad kažete da sam ja njega izabrala. Kad je on
1954. godine počeo dolaziti u našu kuću s mojim bratom, jer su
zajedno igrali nogomet, ja sam imala 17 godina i uopće ga nisam
gledala – kaže Katarina.
Da bi na to Ljudevit dodao: “Pa zašto si se
godinu dana kasnije udala za mene?”. Ni tu mu duhovita
Katarina nije ostala dužna, nego je uzvratila da
se odlučila na taj korak jer je postao dosadan njezinim ukućanima
dolazeći gotovo svaki dan.
– Vjenčali smo se u siječnju 1955. Imala je dva brata, jednog
starijeg i mlađeg s kojim sam igrao nogomet – pojašnjava
Ljudevit dodajući kako su
Katarinu svi iz njegove obitelji prihvatili jer
je bila jako vrijedna i lijepa.
U šali je dobacio da je sad nitko ne bi uzeo jer ima štap. Ona ga
je odmah naslonila na stolicu te dodala da se može kretati i bez
njega.
– Nikad nismo imali krizu u braku jer nikad nismo jedno drugome
izgovorili teške riječi. Nakon što bismo se porječkali, krenuli
bismo na posao. Motika i lopata brzo pomire ljude, jer u poslu
čovjek misli o drugim stvarima, tako da su svi nesporazumi kratko
trajali. Prodavali smo mlijeko i poljoprivredne proizvode te smo
se jako voljeli družiti. Susjedi koji su nam zalazili u kuću
vidjeli bi da nešto ne štima, a to si nismo nikad dopustili.
Prije smo se više družili, ali danas rjeđe jer naša generacija
polako odlazi – govore.
Danas se ljudi manje druže, ali češće svađaju. Uglavnom, sve
stvari nekako danas kratko traju, pa tako i brakovi.
– Tako vam je i s brakom. Nitko nema strpljenja pričekati da se
ono što se među partnerima pokvarilo popravi, nego svatko ode na
svoju stranu, a možda se radilo o sasvim ‘malom kvaru’. Ali nitko
ne želi uložiti truda da se odnosi vrate na normalu – govori
Katarina za
24sata.