Slama iz Međimurja za dobar biznis
‘Dolijali šverceri bikove sperme!”, glasio je novinski naslov iz
2013. godine. Policija i carinici razotkrili su kriminal u
križevačkom Centru za reprodukciju u stočarstvu, a šteta se,
pisalo je, procjenjivala na četiri milijuna kuna. Umjesto da na
sjeme domaćih rasnih bikova plate porez, u Centru su na papire
upisivali manje količine nego što je prikupljeno, pa je pronađeno
800 doza viška. Sperma na crno bila je namijenjena kravama u
Srbiji. Bila su to vremena “zlatne teladi” (“Sperma bikova, ideje
naše”, da parafraziramo Ostapa Bendera) kad su se na sjemenu
okretali milijuni.
No prošle godine hrvatski su poduzetnici bikov ejakulat izvezli u
vrijednosti od samo 111.347 eura. Ima još neobičnih hrvatskih
izvoznih proizvoda za kojima u inozemstvu ima potražnje. Jedna
tvrtka iz Zagreba u Mađarsku izvozi mulj nastao nakon razgradnje
biološkog otpada u pročistačima voda u glavnom gradu, a na popisu
izvoznih proizvoda nalaze se i riblji otpaci, tetive i žile
životinja, životinjski mjehuri i crijeva, kopita, kandže…
Fina je izvijestila da je 19.594 poduzetnika prodalo svoje
proizvode ili usluge u inozemstvo, što je 14,9 posto svih
registriranih poduzetnika. Da se i na mlaćenju prazne slame može
dobro zaraditi, potvrđuje varaždinska tvrtka Biovinis koja je
izvezla oko 600 tona stelje (prostirke) od slame kupcima u
Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Sloveniji, koji njime
prekrivaju konjske bokseve i druge nastambe za životinje. I
životinje u zoološkom vrtu u Berlinu leže na mekanoj biostelji
“Made in Croatia”.
Slama dolazi iz Međimurja
– Htjeli smo biti drukčiji i inovativni. Vrijeme će pokazati
koliko ćemo biti uspješni – kaže direktor i suvlasnik
Davor Lončarić. Toj je tvrtki glavni posao
proizvodnja peleta kao energenta koji je već dosta poznat na
tržištu, pa su odlučili malo se odmaknuti od tog segmenta
tržišta.
– Jednostavno smo proučavanjem tržišta zaključili da najviše
prostora postoji u proizvodnji stelje. Trenutačno smo jedini u
Hrvatskoj koji proizvodimo stelju za kućne ljubimce i konjske
bokseve. Postoji još jedan proizvođač u Slavoniji koji radi za
peradarnike. Mi sve izvozimo i tek ćemo sada raditi za jednog
domaćeg većeg kupca. Nema na domaćem tržištu baš interesa… –
kaže.
Potencijal je velik. U Hrvatskoj se godišnje proizvede 1,8
milijuna tona slame, dvije se trećine iskoristi, a trećina, oko
600.000 tona, spali se i podorava. Slama zbog svojih svojstava
ima dugi vijek raspadanja. Ovisno o vlazi i sorti, treba joj od
tri do čak sedam godina da se pretvori u humus.
– Postoje i drugi modeli da se iskoristi, ne samo za stelju.
Slama je, na primjer, izuzetno dobar izolator i ima potencijal u
građevini. U Hrvatskoj postoji već 50 do 60 kuća od slame –
napominje Lončarić. Kad je ulazio u taj posao, bilo mu je važno
osigurati dovoljno sirovine radi kontinuiteta i sigurnosti
proizvodnje i širenja. Slamu nabavljaju u Međimurskoj županiji,
imaju ugovor s Agromeđimurjem koji im je glavni dobavljač, a
deset posto otkupe od lokalnih OPG-ova u Međimurskoj i
Varaždinskoj županiji. Otkupna cijena bale slame teške oko 200
kilograma iznosi oko 55 kuna, ovisno o sezoni i količini. Cijenu
diktira tržište.
Uvezli lišće i granje
– Do kupaca dolazimo preko interneta. To je koristan alat i
pretraživanjem pronalazimo kupce koje bi moglo zanimati to što
proizvodimo – kaže. U Srbiji su kupili cijelu liniju za preradu i
slama se tri puta pročišćava od prašine, pa je kvalitetnija od
klasične stelje. Smjesa se zagrijava do 90 stupnjeva pa se
uništavaju svi mikroorganizmi. Kapacitet upijanja desetak puta je
veći od rasute stelje i neutralizira miris amonijaka. Netko je,
prema podacima koje smo dobili iz Hrvatske gospodarske komore,
lani izvezao i koralje te ljušture morskih mekušaca.
Gotovo sve navedeno Hrvatska i uvozi, i to u većim količinama
nego što izveze. Uvezli smo tako lani lišće i granje u
vrijednosti 1,2 milijuna eura, čekinje, konjsku dlaku, rogove i
druge otpatke čak iz Novog Zelanda, humus iz Kanade, a
životinjska crijeva iz Pakistana, Srbije, Albanije… Čak smo i
praznu slamu morali nabavljati u inozemstvu, kao da je sami ne
možemo dovoljno namlatiti.
