Damir Mesarić, predsjednik Udruge proizvođača merkantilnog krumpira Međimurja govori o stanju u poljoprivredi
Svakakav krumpir se uvozi u Hrvatsku i to nitko ne nadzire, pa tako imate u trgovačkim centrima u Međimurju i Hrvatskoj krumpir uvezen sa zemljom ili humusem, dakle moguće i zaraženi. S druge strane mi kad izvozimo moramo svaki gomolj oprati i po nekoliko puta. Mi naš krumpir ne možemo plasirati u Mercator, koji je hrvatska tvrtka, kaže Damir Mesarić, predsjednik Udruge proizvođača merkantilnog krumpira Međimurja (UMPMK), razočaran odnosom nadležnih službi i Ministarstva poljoprivrede.
Međimurski, a poglavito belički kalamper (krumpir) nekada ponos i dika Međimurja danas je u velikim problemima, jer mora trpjeti veliku i nelojalnu konkurenciju iz uvoza, premda u Hrvatskoj ima dovoljno domaćeg krumpira, a njegove proizvođače pritišću svi, tko stigne, osobno ili uz podršku lobista svakojakih boja i uzoraka.
Na nedavnom Danu krumpira u Belici na imanju obitelji Krnjak, pitali smo Mesarića kakva je situacija s beličkim kalamperom i međimurskim krumpirom, jer Mesarić je predsjednik proizvođača krumpira ne samo Belice, nego i Novog Sela Rok, Male Subotice, Podturna, Sivice, Palovca… a prvo što smo pitali, je li puno krumpiro kradica u polju.
– Ima ih, ali to nije u globalu najveći problem, premda ljudi trpe štete. Zna se dogoditi da u vrlo kratkom vremenu kradljivci s njive odvezu i preko 200 kilograma krumpira te ako se to ponovi nekoliko puta, onda su štete sigurno značajne. Ne kradu samo Romi, kako se to prikazuje u javnosti, nego i pripadnici većinskog naroda, no mi to s policijom rješavamo, ne u potpunosti, ali nema naznaka katstrofe.
Zamišljen i nezadovoljan Mesarić, odavao je lice čovjeka koji trpi nezadovoljstvo te smo ga upitali što je najveći problem, ako nisu krađe te kako funkcionira odnosno kako se primjenjuje Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, kojem je UMPMK dao ogroman doprinos, uskonkretnim primjerima.
– Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom je na moju i našu veliku žalost samo mrtvo slovo na papiru. Nitko ga ne provodi, ne znam je li zbog toga što ne zna ili ne želi, no nama krumpirašima svakog je dana sve teže i teže, a mnogo je primjera gdje je na djelu nepoštena trgovačka praksa.
Mi svoj krumpir teško ili nikako ne uspijevamo plasirati u veće trgovačke centre – lance jer smo preskupi u odnosu na krumpir iz uvoza. A uvozi se sve i svašta, sama nekvaliteta, a na žalost zbog sve više siromašnih ljudi, cijena je u prvom planu, te se kupuje nekvaliteta. U sanducima ima gotovo samo smeće ili kvalitetu kakvu mi niti ne pokazujemo, a kamo li da bi je prodavali, uvozi se prljav krumpir sa zemljom ili humosom, lišćem i ne znam čime sve ne i to ne smeta inspekcijskim i drugim službama.
Tolušić više brine o Vladi nego o poljoprivredi
Rekli smo Mesariću, kako ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić čini mnogo ili barem govori da čini za boljitak poljoprivrede i poljoprivrednika. – To su samo priče, u stvarnosti je drugačije. Ministar Tolušić, otkako je postao potpredsjednik Vlade, više brine o Vladi nego poljoprivredi i njezinoj zaštiti, pa ako hoćete i o prije spomenutom Zakonu.
Mi nemamo nikave šanse svoj krumpir prodati Mercatoru koji je u vlasništvu, makar i djelomičnom ili nekakvom Republike Hrvatske, preko Agrokora. Dakle, međimurski krumpir ne može u trgovine koje su Hrvatske. Kada smo kod ministra, odnosno potpredsjednika Vlade, evo sada kada se nudi na potpisivanje Ugovor – sporazum o Agrokoru, 13 tvrtki sa Sjeverozapada Hrvatske izgubiti će, ostati će bez 25.000.000 kuna, a u toj masi mnogo je dugovanja prema nama krumpirašima.
Nismo mi ljudi koji sam jauka i traži nekakve popuste i pomoći, već ttražimo poštivanje zakona i zaštitu od nelojalne konkurencije, dakle samo svoja prava, kada izvozimo i kada želimo na domaće tržište koje želi naš krumpir, ali im je ne našom krivnjom on preskup, a negdje i nedostupan zbog toga što je tamo uvozni, kaže Mesarić, dodajući kako je na svim razinama hrvatska agrarna politika nikakva, odnosno favorizira one koji svim sredstvaima nanose štetu ratarima, u ovom primjeru proizvođačima krumpira iz Međimurja, ali i državi.
U Međimurju se prepakirava uvozni krumpir
Kao i u sličnim situacijama, nije sva krivica izvan Međimurja, je ri među vrijednim Međimurcima i Međimurkama ima onih koji na laki način žele brzo i dobro zaraditi na krumpiraškim mukama.
– Veliko zlo či se ovdje među nama, gdje pojedinci, dakle ne jedan ili dva nego njih više uvozni krumpir iz ‘trećih zemalja, prepakiravaju u ambalažu s hrvatskim obiliježjima i na kojima je natpis Hrvatski proizvod ili Proizvedeno u Hrvatskoj. Na različite načine to pokušavamo spriječiti, podnosimo prijave, ali takav posao i dalje cvijeta, te se u Hrvatskoj strani krumpir prodaje ili kupuje kao hrvatski, a u stvari je smeće kakvo mi odvajamo u otpad.
Sigurno je kako ti prepakiravači imaju zaštitnike u sustavu kontrole i to je protivno Zakonu o nepoštenoj trgovačkoj praksi, a potvrda kako je on mrtvo slovo na papiru. Samo mi krumpiraši nemamo nikakavu zaštitu nego znoj lijemo više po birokratskim i administrativnim te inspekcijskim uredima nego na polju među kalamperom koji je prvo Belicu, a potom i cijelo Međimurje proslavio diljem negdašnje drave i današnje Domovine Hrvatske, rekao je Mesarić, nabrojivši neke od prepakiravača, ali po onom ‘bolje nej rošiti’ u ovakvoj državi, ne navodimo njihove tvrtke ili prezimena.
Na lijepom i ugodnom domjenku-objedu u malosubotičkoj Fortuni, mnogi proizvođači krumpira složili su se s Mesarićem te sami iznijeli mnoge primjere, koji su dokaza kako se ratari sami muče s nevoljama, navodeći jedino policiju koja je jedina stalno spremna pomoći, barem kada je u pitanju krađa u poljima.
Damir Mesarić i udruženi međimurski proizvođači merkantilnog krumpira traže i žele zaštitu sebe i svojih proizvoda onako kako je to u Češkoj i Mađarskoj, a to znači, da sve članice EU ne uvoze poljoprivredne proizvode dok god ih imaju u svojoj državi.