Davne 1992. godine su tadašnji čelnici Općine Donji Vidovec, a na inicijativu Katarine Matulin, medicinske sestre u mjesnoj Zdravstvenoj ambulanti, pokrenuli inicijativu okupljanja roditelja s djecom koja su rođena s nekom tjelesnom manom i zato jer je takvima trebalo pomoći.
Uvijek je to bilo uoči božićno-novogodišnjih blagdana. Neki su bili mališani u majčinom krilu, a neki su već bili na kraju pučkoškolskog obrazovanja. Takvih je u to vrijeme bilo sedmero, osmero, a njihov broj je ostao i danas. Danas su oni odrasli, ozbiljni ljudi od kojih neki imaju i preko 40 godina.
Katarini Matulin je najdulje suradničku ruku držao tadašnji općinski načelnik Josip Grivec. Njega više nema na toj funkciji pa je njegovim humanim putem krenuo njegov nasljednik Josip Matulin, no Grivec nije mogao propustiti, kao dožupan Međimurske županije, ni lanjski tradicionalni susret. Došao je i čestitao im blagdane i izrazio radost okupljanja u ime Međimurske županije.
Katarina i Josip tu ‘djecu’ nazivaju ‘svojom’ jer su zajedno s njihovim roditeljima često dijelili probleme svakodnevice i to punih 25 godina. Bili su radosni što ih nitko nije napustio pa su rekli.- Ako su oni prkosili nedaćama i ostali postojani, njihov put moramo slijediti i mi.
Sudeći po njihovom entuzijazmu, vjerujemo kako će radost susreta trajati još dugo, veoma dugo.
