Prije više od godinu Ivana Šavora iz Goričana, studentica kemije, oboljela je od teške maligne bolesti. U prosincu 2015. godine dijagnosticiran joj je non-Hodgkinov limfom.
Teško je kada bilo tko oboli od neke maligne bolesti, ali kada oboli mlada osoba, koja bi u tim godinama trebala otkrivati ljepote života, a ne se suočavati s teškim, dugotrajnim i mučnim terapijama, onda je to preteško za svakoga roditelja i s time se jednostavno nitko ne može suočiti niti pomiriti.
Ivanino liječenje započelo je početkom veljače 2016. u KB Merkur u Zagrebu kada je primila i prvu kemoterapiju. Prema prvim dijagnozama liječenje je trebalo trajati godinu dana, no nedavno je došlo do novih komplikacija, a tumor se proširio pa se Ivanina borba nastavlja. Čekaju je nove kemoterapije i transplantacija matičnih stanica pa će njezino liječenje još poprilično dugo trajati.
Ivanina dijagnoza iz temelja je promijenila život ove obitelji. Njihov se život vodi na relaciji između bolnice i kuće, za njih ne postoje radni dani, vikendi, blagdani, samo dani provedeni u bolnici i dani kad odlaze kući u nadi i vjeri da je Ivana na dobrom putu – putu izlječenja.
Sve one želje, snove i planove koje su do prije godinu dana gradili, zamijenila je samo jedna želja – želja da Ivana ozdravi i živi život svojih vršnjaka. Njezina borba s bolešću dirnula je mnoge, pa su tako održani humanitarni koncerti u Goričanu i Čakovcu.
Danas je na Facbook profilu Ivana objavila novi status.
‘I tako, 16. kemoterapija, 7. vrsta i nadam se konačno ona prava!? Svaki put ista želja i ista nada, da je to konačno ta, prava terapija koja će ubiti tog zlotvora u meni koji mi neda priliku za normalan život! Baš imam tu neku “sreću” da sam dobila limfom koji je jako malo istražen i za koji je jako teško pronaći terapiju, odnosno pravu molekulu koja će na njega djelovati…
Zadnja terapija je stvarno bila gadna… Po treći put sam ostala bez kose, 4 dana povraćala baš sve što bi stavila u usta, izgubila na težini, krvarila, oslabila toliko da sam se jedva dizala iz kreveta, 2 tjedna bila u temperaturi… Ali ja sam fotografirala prirodu, šetala…I kad me pitaju kako sam, ja sam uvijek dobro.
Doktori vele da izgledam kao da nisam bolesna, ali nažalost ono što je u meni je drugačije, jako loše… Ne znam ni sama odakle crpim snagu, volju i želju. Ležim u bolnici a pjevam i smijem se… Ne znam kada i kako će uništiti taj tumor i nije me briga… Ono o čemu razmišljam su zabava, veselje, nove avanture, nove pobjede, fakultet… Možda zvuči smiješno… Iskreno, ne znam ni sama zašto ovo pišem… Jednostavno sam imala nekakavu blesavu potrebu, nemojte mi zamjeriti! Bog od gore valjda vidi sve!’ – napisala je.
Ivana, drži se!