Ovog je tjedna ekipa emisije ‘Provjereno’ napravila eksperiment u kojem je demonstrirala verbalno vršnjačko nasilje na jednoj od frekventnijih zagrebačkih lokacija.
I dok je većina prolaznika samo gledala i šutke prolazila kraj prizora u kojem dvije djevojčice vrijeđaju treću, bilo je i onih rijetkih koji su se zaustavili i pokušali intervenirati.
Srećom, djevojčice su članice dramske skupine koje su dobrovoljno pristale na ovaj društveni eksperiment, no takvi se događaji gotovo svakodnevno odigravaju u našoj okolini, a roditelji djece često toga nisu ni svjesni.
Što je nasilje putem interneta?
Situacije vršnjačkog nasilja još je teže detektirati kada se radi o nasilju putem interneta odnosno tzv. cyberbullyingu. Nasilje putem interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, opći je pojam za svaku komunikacijsku aktivnost računalnom tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro.
Tim oblikom nasilja obuhvaćene su situacije kad je dijete ili neka osoba izložena napadu drugog djeteta, osobe ili skupine djece putem interneta ili mobilnog telefona.
Takvo nasilje, prema internetskoj stranici Stop nasilju na internetu, uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara.
Može uključivati distribuciju ili slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun zlostavljanih osoba. Također uključuje i ‘provaljivanje’ u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima.
Blogovi, forumi, pričaonice (chat room) i društvene mreže danas su rašireniji nego ikad prije, a samim time je nasilnicima omogućeno i sve više načina zlostavljanja. Pritom je moguće koristiti i samo nadimke, pa dijete često ni ne zna sa sigurnošću tko ga zlostavlja, što je dodatna otežavajuća okolnost.
Koje su razlike između fizičkog nasilja i onog putem interneta?
Iako mnogi nisu ni svjesni opasnosti koje donosi stalna izloženost internetu te pod nasiljem još uvijek podrazumijevaju samo ono fizičko, nasilje putem interneta nije ništa manje opasno.
Štoviše, izloženost bilo kojem obliku nasilja, bilo fizičkom, emocionalnom ili psihičkom, ostavit će trajne posljedice na žrtvi. Nebitno je radi li se o vrijeđanju ‘uživo’ ili putem interneta.
Da bismo shvatili koliko je opasno kada je dijete izloženo tzv. cyberbullyngu, dovoljno je navesti osnovne razlike između tog oblika nasilja i onog fizičkog.
Zlostavljanje elektroničkim putem može se dogoditi u bilo kojem trenutku te prodrijeti i u onaj prostor koji je ranije bio smatran sigurnim ili osobnim, poput dječje sobe. Također, odjednom može zahvatiti velik broj ljudi, a spol i dob pritom ne igraju nikakvu ulogu.
Ono što nasilnicima i onima koji podržavaju nasilje odnosno šute o njemu kada mu svjedoče olakšava cijelu situaciju, jest i to što nema razgovora ‘oči u oči’. Iz udobnosti vlastitog doma lako je pozivati na otvorenu mržnju putem Facebooka, lajkati fotografiju neke osobe okarakterizirane kao najdeblje ili najružnije u školi i slično.
Činjenica da se to događa u virtualnom svijetu kao da sve čini manje stvarnim i nevažnim od strane nasilnika. Međutim, to je daleko od istine.
Vršnjačko nasilje putem interneta dio je naše svakodnevice
Kada sam prije nekoliko godina išla u jednu školu isprobati svoj nastavni sat za polaganje stručnog državnog ispita za učitelje i nastavnike hrvatskog jezika i vidjeti na čemu još moram poraditi prije samog održavanja sata pred zagrebačkom komisijom, u odabranom razredu dočekala me nimalo ugodna atmosfera.
Gotovo da i nisam mogla odraditi ništa prema zamišljenom planu jer se upravo tog dana u školi, netom prije mog dolaska, saznalo da je skupina učenika te škole na Facebooku objavila ružne komentare i ponižavajuće fotografije jednoga od svojih suučenika.
Nisam bila upoznata s detaljima, no šokiralo me kad su mi učenici usred sata rekli da se ne mogu koncentrirati na tekst koji radimo jer se boje da ONI ne dobiju ukor.
Dakle, nije im smetalo to što su naudili drugoj osobi, koja će to vjerojatno pamtiti do kraja života, nego im je jedino bilo na pameti da oni ne budu kažnjeni. Barem većina njih.
Duboko u sebi vjerujem da je bilo i onih koji su bili pod utjecajem ‘vođa razreda’ i da su požalili zbog svog postupka.
Slični se primjeri događaju i diljem svijeta, a jedan od najšokantnijih svakako je onaj društvene mreže Ask.fm putem koje su djeca anonimno vrijeđala drugu djecu, a posljedica toga je bilo devet samoubojstava dječjih žrtvi.
Upravo nam takvi primjeri mogu biti pokazatelji koliko je važno na vrijeme prepoznati nasilje putem interneta, a da bi to bilo moguće, potrebna je tijesna suradnja roditelja i nastavnika.
Kako prepoznati da je vaše dijete žrtva i što tada učiniti?
Ni jednom roditelju nije lako suočiti se s činjenicom da je njegovo dijete zlostavljano na bilo koji način. U užurbanoj svakodnevici često se tome ni ne pridaje pažnja osim ako dijete nema vidljive tragove fizičkog nasilja.
Međutim, kao što smo već i napomenuli, nasilje putem interneta nije ništa bezazlenije. Štoviše, često će ostaviti i trajnije posljedice.
Nedavno nam je Alan Belak, učitelj informatike s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom, dao smjernice koje mogu utjecati na prevenciju dalekosežnih posljedica nasilja putem interneta, a jedna od najvažnijih je periodični uvid u djetetove poruke na internetu.
Ipak, ako se nasilje već počelo odvijati, važno je prepoznati da se s vašim djetetom nešto događa. Ako je dijete često za računalom, a nakon toga primijetite da mu se raspoloženje promijenilo, svakako razgovarajte s njime o tome što ga muči.
Jednako tako treba hitno reagirati kada vidite da je dijete na mobitelu primilo poruku te mu se trenutno promijenio izraz lica. Događaju li se takve promjene kroz određeni period, jasno je da je riječ o nečemu vrlo ozbiljnom.
Sumnjate li da je nasilnik učenik ili skupina učenika iz škole koju pohađa vaše dijete, odmah stupite u kontakt s razrednikom/icom i školskom stručnom službom koja će poduzeti daljnje korake.
U ozbiljnijim situacijama uključit će se i policija, a ako imate i pisane dokaze prijetnji, ismijavanja ili bilo kojeg drugog oblika nasilja putem interneta, svakako ih sačuvajte i odmah napravite njihov ‘screenshot’, odnosno snimku zaslona jer bi ih dijete u strahu kasnije moglo izbrisati.
Svome djetetu pojasnite da nije u redu to što mu se događa i da krivci moraju biti kažnjeni za svoje postupke.
Nemojte dopustiti da se zatvori u sebe ili da od straha odustane od traženja pravde. U krajnjem slučaju, uvijek ga možete ispisati iz škole koju pohađa i prebaciti u drugu u kojoj će imati priliku za novi početak.
