Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, dr. Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Tamara Korunek (22) iz Nedelišća je studentica na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost u Beču, jednoj od najprestižnijih ustanova na svijetu u području glazbe i scenske umjetnosti. Glazba je oduvijek bila dio njezinog života, a šira ju je javnost zapazila kada je sudjelovala u emisiji HRT-a “Do posljednjeg zbora” s čakovečkom Gimnazijom.
To ju je dovelo i do nastupa na svečanoj ceremoniji ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Otada neprestano niže nove uspjehe, svira klavir, gitaru i ukulele, a najponosnija je na svoje prve uloge u operi “L’incoronazione di Poppea”.
Kako i sama Tamara kaže, glazba je bila utkana u nju od malih nogu.
– Roditelji su mi često pjevali kao maloj, a barem jednom tjedno gledala sam i mjuzikl “Moje pjesme, moji snovi” te sam sve melodije popamtila u vrlo kratkom roku. Još sam se u predškolskoj dobi priključila malom zboru u Nedelišću, a kasnije i školskom zboru u čemu sam imala punu podršku obitelji i učitelja Zvonka Hajdarovića koji me u to vrijeme uvodio u glazbeni svijet.
Ugledajući se u stariju sestru Ivu, također glazbeno nadarenu, krenula je njezinim stopama te se priključila gradskom zboru i ženskoj vokalnoj skupini “Josip Štolcer Slavenski” , čija ju je voditeljica Senka Bašek-Šamec potaknula na daljnji razvoj i upis solo pjevanja u Glazbenoj školi Varaždin.
Taj je talent prepoznao i njezin gimnazijski profesor Damir Rodiger pa je tako Tamara bila jedna od solo izvođačica u televizijskom natjecanju “Do posljednjeg zbora” u organizaciji Hrvatske radio televizije 2013. godine na kojem je sudjelovala i čakovečka Gimnazija. Gimnazijski zbor je svakim tjednom natjecanja zaokupljao sve veću medijsku pozornost, a Tamara je imala priliku doživjeti neprocjenjivo iskustvo.
– Iako sam u početku bila pomalo skeptična prema tome kako ću uskladiti nastavu u glazbenoj školi, nastavu u gimnaziji, učenje za maturu i brojne izvannastavne aktivnosti s probama i odlascima u Zagreb, danas mi je izuzetno drago što mi se pružila ta prilika. Odlično smo se zabavljali, ali i mnogo naučili kako o javnim nastupima, tako i jedni o drugima. To je ujedno bila i moja prva prilika da se upoznam s tako velikom produkcijom. Ukratko, potpuno novo iskustvo za mene – nadovezuje se Tamara.
Gimnaziji je pobjeda u samom finalu izmaknula za dlaku, no Tamarin talent bio je primjećen, a to joj je otvorilo nova vrata. Dobila je priliku zapjevati na svečanoj ceremoniji ulaska Hrvatske u Europsku uniju pred brojnim uvaženim gostima.
– Na spomenutom natjecanju upoznala sam maestra Fačinija koji me tijekom jedne od proba upitao jesam li slobodna tri posljednja dana u mjesecu lipnju i mogu li ih rezervirati za neki nastup. Dakako, pristala sam jer mi je, prije svega, bila čast što je upravo mene izabrao za točku koju je spremao jer jako cijenim njegov rad. Razmijenili smo kontakte pa me uskoro nazvala redateljica cjelokupnog programa i dogovorili smo suradnju.
Moram priznati da su svi bili veoma dragi i susretljivi, a sam događaj je tada bio nešto s čime se još nikada nisam susrela. Organizacija je bila na izuzetno visokom nivou – kaže Tamara. Njezina interpretacija međimurske pjesme “Vuprem oči” s te ceremonije našla se i u hrvatskoj dramskoj seriji “Vatre ivanjske”.
(Izvor: HRT)
Neprestani rad na sebi i konstantno učenje u kojem je najveću ulogu imala Tamarina profesorica solo pjevanja Blanka Tkalčić omogućili su joj da nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja upiše studij na jednom od najprestižnijih fakulteta svijeta. Naime, prema topuniversities.com, bečka Akademija za glazbu i scenske umjetnosti druga je najbolja visokoškolska ustanova te vrste u svijetu.
Iako nekad nije ni sanjala da će svoje studentske dane provoditi u Beču, danas je ponosna na svoj odabir.
– Ideja o studiju glazbe bila mi je nekako uvijek u podsvijesti, ali sam do zadnjeg trenutka mislila da ću upisati nešto sasvim deseto, pogotovo zato što nitko u gimnaziji nije ni pomišljao baviti se i profesionalno kakvom umjetnošću. Međutim, moji prijatelji iz čakovečkog Dječjeg gradskog kazališta i redatelj Dejan Buvač nekako su mi približili ideju da moramo raditi ono što zaista volimo. Tada sam odlučila otići na prijamne ispite na glazbene akademije, a Beč je bio moj prvi izbor – govori Tamara.
S obzirom da je prijemni ispit položila u svibnju, već prije polaganja državne mature znala je da ne mora brinuti oko daljnjih upisa. Uživala je u dugom, toplom ljetu, no kako sama ističe, nije ni bila svjesna kako će joj se život u potpunosti preokrenuti kada ode na studij u drugu zemlju. Doduše, na jedan od najljepših gradova Europe i svijeta nije se morala dugo privikavati, a upoznala je i brojne Hrvate koji tamo studiraju.
– Beč je predivan grad, prepun mogućnosti za mlade, a imala sam i sreću što su mi cimeri kolege iz glazbene škole koji su na Akademiju upali u isto vrijeme kad i ja. Ipak je mnogo lakše snaći se u nepoznatome kad imaš nekog svog. Kasnije sam upoznala još dosta Hrvata koji studiraju na različitim fakultetima, a nekako se ipak najviše družim s Međimurcima. Lijepo je čuti “kaj” i tristo kilometara od kuće.
U svim je svojim uspjesima koji su uslijedili na fakultetu ostala vjerna sebi, a upravo to smatra jednom od najvažnijih osobina glazbenika.
– Vrlo je važno naći vlastiti stil iako to ponekad iziskuje dosta vremena. Svi mi glazbenici možemo i učiti jedni od drugih pa čak i ono što nikako ne želimo uklopiti u svoje interpretacije. Divim se svakome tko je ostalo vjeran svome stilu te se uspio istaknuti nečim posebnim, a da to nema veze s vanjskim izgledom.
Tamarini planovi za blisku budućnost uključuju upis magistarskog studija nakon stjecanja diplome prvostupnice, a smjer kojim želi krenuti je opera.
– S obzirom da sam od malih nogu bila na kazališnim daskama, opera mi se čini kao sjajan spoj glazbe i scenskih umjetnosti. Hoću li nakon toga možda odabrati i pedagoški smjer pa predavati u školi, ne znam. Sve su opcije otvorene. Najvažnije je da ne izgubim volju za pjevanjem, a sve će ostalo doći samo po sebi – završava Tamara.
