Ostati punih 40 godina u svećeničkoj službi u jednoj župi rijedak je jubilej, isto kao što je rijetko koji svećenik u istoj župi u koju je stigao kao kapelan postao župnikom.
Antun Hoblaj, rodom iz Štrukovca, ubrzo nakon zaređenja 1976. godine doputovao je u Prelog kao kapelan, da bi ga tadašnji nadbiskup Franjo Kuharić u studenom 1982. imenovao župnikom Župe sv. Jakoba, koju vodi i dandanas. Župljani su mu za obljetnicu priredili dirljivu svečanost. Stigao je kao 27-godišnjak, i ostao.
Punh 40 godina prati kako se grad mijenja. – Prelog je premali veliku gradsku sredinu, a tome ne treba ni težiti. Ljudi se ovdje poznaju, komuniciraju. Čovjek se u manjim sredinama može lakše ostvariti lakše dolazi na red da se čuje njegov glas. Sveti Pavao je, govoreći o Crkvi, napisao da je Krist glava, a mi smo udovi, pa ako i najmanji prst na nozi boli, iako je daleko od glave, ta bol se osjeća – dodaje. Razmišlja puno o svojih 67 godina na leđima i bolesti koja ga je zadesila.
U mirovinu svećenici idu sa 75 godina. – Čovjek mora biti svjestan ograničenja. Nešto si napravio , a ako nisi kadar to barem održavati, trebaš to pošteno reći – kaže. A kako vratiti ljude u crkvu? – Eh, kad bih ja to znao! Bog je dao slobodu svakome. Crkva je bila proganjana, bilo je razdoblja kad se činilo da stagnira i nazaduje, ali uvijek se obnovila. Ja u to vjerujem. Papa kaže: Kakav bi to vjernik bi bez nade? – napominje.
