Često osobe koje se bore sa prekomjernom tjelesnom težinom ili debljinom smatraju da imaju problem koji se zove emocionalno prejedanje. Bitno je razlučiti u razgovoru sa pacijentom da li je njegovo sadašnje stanje zbilja posljedica istog ili nečeg drugog kako bi i adekvatno pristupili problemu rješavanja viška kilograma.
Emocionalno prejedanje je oblik ponašanja, autodestruktivni oblik za pojedinca jer se osoba prejeda u momentu kada nije gladna, kako bi se privremeno dobio lažni osjećaj ugode, sitosti i zadovoljstva. Većina osoba koja ima problem emotivnog prejedanja spada pod populaciju debljih ljudi pa nedugo nakon osjećaja ugode može nastupiti dugotrajniji period nezadovoljstva, osjećaja grižnje savjesti, koji opet dovodi do tuge, tjeskobe pa čak i depresije. I tako se osoba vrti u jednom svom začaranom krugu, labirintu.
S druge strane postoje pacijenti koji imaju emocionalno prejedanje povezano sa poremećajem koji se zove bulimija, ili ju nakon nekog vremena mogu razviti. Bulimija je poremećaj ponašanja u kojemu osoba nakon konzumiranja obroka (bilo ono izazvano fizički ili emotivno) namjerno izaziva povraćanje, kako bi se također osjećala bolje ali i izgledala bolje.
Dugoročno i bulimija i emocionalno prejedanje mogu ozbiljno narušiti zdravlje pojedinca i životno ga ugroziti.
Kako bi bolje detektirali osobu koja zbilja ima zdravstveni i psihološki problem povezan sa prehranom , vrlo je bitno dobiti točne odgovore u kojem periodu je osoba nakupila višak kilograma; da li je to mjesec, dva, godina, dvije ..i kada takvo ponašanje nastupa tijekom dana. Što prethodi samom “napadu za hranom”, “napadu za slatkim”? Kakav je to napad? Je li to želja ili realni problem prilikom koje se osoba ne zaustavlja prejedajuć se sa npr. dvije vrećice čipsa, jednom milkom i još jednim “manjim” kolačem veličine cijelog dlana?!
Stres, strah, ne riješeni konflikti, trauma, frustracije bilo kojeg oblika, emocija s kojom se ne možemo nositi, sve su to tihi okidači za stvaranjem želje za hranom tj. za stvaranjem emotivne gladi.
Hrana pozitivno utječe na naše raspoloženje, jer se u našem organizmu već prilikom probave otpustaju razliciti kemijski spojevi koji pruzaju osjećaj sitosti, sreće i zadovoljstva kao što su serotonin, oksitocin i dopamin. U trenucima stresa često se poseže za veoma slatkom hranom, za isto su odgovorni i neurotransmitori koji izazivaju apetit i prilikom njihovog porasta u krvi dodatno otvaraju potrebu za ugljikohidratima.
Spomenula bih još jedan moment, različite dijete, bolesti ili stanja znaju dovesti do nedostatka određenih mikronutrijenata ali i makronutrijenata pa se i potreba za određenom hranom u momentu terapije ili oporavka zna pojačati.
Znači, jako je bitno na vrijeme detektirati da li autodestruktivno ponašanje postoji ili ne. Ukoliko postoji koliko do sada i na koje sve načine ono i dalje narušava kvalitetu Vašeg života, Vašeg sna i zdravlja.
Naravno da i kod kuće možete osvijestiti ono što radite, kada i kako. Pokušajte voditi dnevnik prehrane i bilježiti svaki zalogaj koji ste napravili, paralelno ako primjetite poriv za prejedanjem odredene namirnice ili više njih, pokušajte zabilježiti vrijeme, eventualno prethodni događaj i emociju koja se javlja. Ukoliko postoji problem ili niste sigurni da postoji, bilo bi dobro potražiti savjet od svog lječnika ili psihologa.
Zapamtite da zdraviji pristup životu koji uključuje pravilnu prehranu, redovitu fizičku aktivnost, bavljenje samim sobom i odmor kad je on potreban, definitivno pomažu u borbi protiv loših navika, čini vas bistrima i spremnim za nove izazove.
Piše: dr. Ivija Rajković,dr.med.
Voditeljica Centra za prevenciju i liječenje debljine Medikol
Zagreb, Dragutina Mandla 7
Kontakt: Tel: +385 (1) 6397 333
E-mail: centarzdravljailjepote.zg@medikol.hr
Čakovec, Ulica Franca Prešerna 13
Kontakt: Tel: +385 (40) 638 – 520
E-mail: centarzdravljailjepote.ck@medikol.hr
