Žene prije nego li su postale žene bile su djevojke, djevojčice, curice i na koncu, zapravo početku, bebe. U bilo kojem stadiju svog odrastanja “morale” su imati najbolju prijateljicu. Bar jednu. Ako same nisu htjele onda su im roditelji objasnili da se jednostavno najbolja prijateljica mora imati. Inače sa ženskim djetetom nešt’ ne valja.
One odvažnije imale su ih bar dvije, tri, pet, šest. Sve redom su bile naj naj. I sve su morale zajedno raditi sve. Inače se nije važilo. Grupno čupanje kose kao bebe, grupno plakanje jer jedna ima dok druga nema, grupno igranje barbikama, grupno rolanje, kupanje, grupni izlasci, a pokoje su otisle korak dalje u grupnom… hajde ga nazovimo širenju ljubavi.
Nikad nisam bila sklona širokopojasnom krugu prijatelja pa zato nikad nisam bila popularna. E pa ko mi je kriv. Dok su druge cure imale cijele horde prijateljica sa sobom s kojima su se grlile i cmokale dok su se kao slučajno našle u diskaču u dogovoreno vrijeme na dogovorenom mjestu već tjedan dana unaprijed, Ana, Iva i ja smo se pozdravile kuckanjem čaša kod šanka.
Cure koje cmokću druge cure letećim pusama pokraj obraza su in, a mi smo out. I to sve tako traje do kraja srednjoškolskog obrazovanja. Pa zatim krenu prvi poslovi i/ili izgubljena prva godina na fakultetu i/ili prve neplanirane trudnoće. I sve one zakletve o vjernosti, odanosti i vječnom prijateljstvu naj naj best frendica njih pet-šest komada rasprsnu poput balona od sapunice.
U pravilu jedna od njih skuži (čitaj prisile je roditelji) da treba naći posao i da se nema vremena zajebavati se srednjoškolskim prijateljicama po cijele dane u obližnjem kafiću. Druga ode na fakultet pa se uozbilji, a preostale tri skuže da su sad one naj naj trio best frends fabjules te se nedaju smesti. Sve to funkcionira i šljaka dok prva ne skuži da joj je dečko od ove druge baš guba.
Zaposlen je. Dobitak na lutriji. Što znači da ima prihode, a ona već dva tjedna razvlači staru maskaru. I gleda ovu prvu kako se pravi važna novom torbicom koju je on kupio. Tako je barem rekla. A sigurno je, jer je zaposlen. U dobroj firmi. Sigurno ima i dobu plaću. Pa Bože moj mora imati kad vozi BMW. Jedina marka automobila koju zna osim Mercedsa. Ostalo su marke zvane “nisu u mom spektru interesa”.
Normalno da nema tog muškarčića koji nebi poševio i svoju curu i njezinu super blond mršavu prijateljicu, jer je ona druga naj naj prijateljica debela. Prvo jednu pa drugu, a najbolje bi bilo kad bi mogao riješiti to onak obje odjedamput. I tu krene priča o grupnom širenju ljubavi. I tako su svo troje živjeli sretno i zadovoljno do kraja života plus debela prijateljica koja nikako da nađe svog dečka. Ili bar dečka kojeg bi dijelila. Sve bi bilo super da je život bajka, ali on to nije. Život je drama bez premca.
Ispostavlja se da je prva prijateljica drugoj preotela dečka, a drugoj je ostala samo naj naj debela prijateljica kao rame za plakanje. Dečku je super jer je poševio dvije naj naj frendice, ako ne zajedno onda bar svaku zasebno u istoj večeri. A to se vrednuje skoro kao grupnjak.
I tako se svo to naj naj in društvo svelo na njih dvije. I odjednom više nije problem pozdraviti na ulici, u trgovini, kod doktora običan narod. Cure naviknute na taj širokopojani krug prijateljica s kojima sve dijele zapravno nije bitno koliko bilo to iskreno ili ne. A sve ostale out cure u tom trenu rastegnu zadovoljni osmijeh preko lica što nemaju puno prijateljicama s kojima bi podijelile ama baš sve.
Vjerujem da je najbitnije kad nekome pošalješ poruku – ” Kokaa, trebam droge.” – ta druga odvrati – “Dođi.” – makar se nismo vidjele, a ni čule tjednima. Super je kad skužiš da je super imati naj naj frendicu s kojom ne dijeliš isti ukus za muškarce. Mada su svi oni isti – greškasti jer imaju greške i da u nekim godinama života bi htjeli poševiti prijateljicu svoje cure bez obzira na težnu kojom gazi vagu. Tek toliko da je utješi ako je slučajno nesretna. Bolje spriječiti nego liječiti.
A najboje su one koje imaju recept za tablete nedostupne u free ponudi, one čarobne s kojima zaspiš ko drvosjeća nakon napornog rada motorkom u šumi.
Moram priznati da me baba gatara malo zeznula i da sam umjesto spokoja dobila bolnu nesanicu. Mučila su me svakojaka životna pitanja i odluke – da li kupiti keramički sudoper, riskirati život krađom kukuruza tete Mice, jesti raženi ili kruh sa sjemenkama ili potrošiti nekoliko stotina kuna na gumene čizme koje su totalno in u Zagrebu, uzeti si dan slobodno i cijeli dan buljiti u youtube tutorijale kako se našminkati bez premca.
Kažem vam, svaka odluka mi je bila tako prokleto teška, sve dok nisam došla do Ane po pomoć. Čekala me friško skuhana kava, keksi za dijabetičare, glinena pepeljara koju je starija kćer napravila na satu likovnog (i dobila četvorku, učiteljica nema pojma – ukusi su različiti, a funkcionalnost je odlična) i dobro raspoložena Ana.
Kaže ona da je spremila dvadeset i dvije flašice ajvara, nešto malo ljutog ostalo blagog. Sprema zimnicu i provodi se najboje kao nikad do sad. Svi ukućani su joj se raspršili po dalekom svijetu. Otišli raditi. Najbitnije od svega je to da je otišla i punica s kojom si je morala biti naj naj pokorna prijateljica.
I tek sad je shvatila da je život bez njezine naj naj prijateljice zapravo jako lijep. Ok, nije shvatila, znala je to ona i prije, ali sada je konačno došla prilika da i naj naj dominantna punica shvati kako može dominirati i po dalekom svijetu, a ne samo u svom dvorištu. Tako da je na kraju Ana svoju najbolju tetu na cijelom svijetu Normu poslala na zasluženi odmor.
Na kraju konca žene koje nisu bile skolne naj naj prijateljicama s kojima bi dijelile isti ukus za muškarce na kraju zapnu sa istom takvom bez prava glasa. E to se zove loša karma, ironija sudbine i jednostavno više sreće drugi put. A pošto Hrvatska nije obećana zemlja, a ni raj na zemlji, mogućnost fizičkog razdvajanja Ane i njezine prisilne naj domino frendice ne dolazi u obzir. Na svu sreću netko je u toj famoznoj Njemačkoj rekao da svi koji požele mogu doći k njima. I eto im sad na pol Bliskog Istoka i najmanje trećina Balkana.
Sve se bojim da ja ne zapnem s nekom prisilnom najprijateljicom koja voli svog sina više od svega na svijetu… pa da i ja čekam da žena ode u Njemačku, a ona će meni u inat u penziju. Da se više družimo. A ja se ne znam ponašati prijateljski sa svima na naj naj način jer nisam tome naučena jer mi je to bez veze i ne razumijem kako si netko može biti super dobar na nekoj kozmičkoj razini sa pola svijeta. To su vještine koje ne posjedujem i kojima ne baratam. Volim sa svima biti dobra, a sa nikim ne predobra. Al zato imam Anu koja ima super recepte za kolače i koja ima ima super tetu Norma Bellu.
