Dan nakon Uskrsa, poznat kao Uskrsni ponedjeljak, ima duboko ukorijenjeno mjesto u kršćanskoj i narodnoj tradiciji
Riječ je o danu koji produljuje slavlje Kristova uskrsnuća, a vjernici ga doživljavaju kao vrijeme radosti, zahvalnosti i zajedništva.
U liturgijskom smislu, Uskrsni ponedjeljak je dio osmine Uskrsa, odnosno prvih osam dana koji se slave kao jedno veliko uskrsno vrijeme. I dalje se čita evanđeoski izvještaj o ukazanju uskrslog Isusa – najčešće susret s učenicima na putu u Emaus – čime se nastavlja snažna poruka nade i vjere u život poslije smrti.
U hrvatskom narodu, ovaj je dan tradicionalno posvećen obiteljskim i prijateljskim susretima, produženim obrocima i nastavku svečanog raspoloženja. Stolovi su i dalje puni uskrsnih jela – kuhana šunka, jaja, perec i razna peciva, a obitelji najčešće organiziraju zajedničke ručkove, izlete u prirodu i posjete rodbini. Posebno se raduju djeca, koja još uvijek traže uskrsna jaja ili uživaju u čokoladnim zečićima.
U nekim krajevima Hrvatske, osobito u ruralnim sredinama, zadržali su se i narodni običaji, poput blagoslova polja, kojima se moli za dobar urod i Božji blagoslov tijekom godine.
Iako Uskrsni ponedjeljak nije radni dan, njegov značaj nadilazi samu činjenicu odmora. On je prilika da se duže zadrži uskrsna poruka – pobjeda života nad smrću, dobra nad zlom, nade nad beznađem. U vremenu koje često žuri i ne ostavlja mnogo prostora za duhovnu refleksiju, Uskrsni ponedjeljak pruža upravo to – trenutak za disanje, povezivanje i zahvalnost.
