Držimo li se neke općenite formule o samopouzdanju i čitamo li o tome, steći ćemo uvjerenje da je dobro odgajati samopouzdano dijete jer će tako lakše kroz život, bolje će se snaći
No, je li doista sve crno i bijelo ili ipak ima jedna veliki „ali“?
Posljedice djeteta niskog samopouzdanja
1. nesigurnost
Dijete niskog samopouzdanja često sumnja u sebe i svoje sposobnosti te često odustaje od donošenja odluka ili pak od činjenja aktivnosti. Radije se okruži ljudima koji će mu probijati led jer samo ne može ili se plaši. Osjeća se neadekvatnim čak i kada učini.
2. strah od neuspjeha
U samom početku je uvjereno da neće uspjeti te se ne želi ni truditi ili pak niti započeti aktivnost. Nastoji izbjegavati situacije u kojima se mora preuzeti odgovornost na sebe. Prebacuje na druge. Osjeća se bespomoćno kada samo mora nešto činiti.
3. izbjegavanje obaveza
Iz straha od neuspjeha češće će izbjegavati obaveze ili ih prebacivati na druge samo da se ne mora suočiti s neuspjehom u koji je od početka uvjeren. U glavi takvog djeteta ne postoji vjerojatnost uspjeha.
4. nedostatak motivacije
Takva djeca ostavljaju dojam ravnodušnosti ili nezainteresiranost za išta. Čak možda njihovi roditelji misle da su lijeni iako se zapravo radi o duboko skrivenom strahu od neuspjeha koji ih blokira u pokretanju ičeg.
5. poteškoće u stvaranju odnosa i izolacija
Takva djeca imaju manji krug prijatelja ili traže slične sebi, nesigurne zato što ne žele izlaziti iz zone komfora te da ih netko tjera da čine ono za što oni vjeruju da ne mogu. Ako netko vrši pritisak na njih, radije se izoliraju i ostaju sami u svojem svijetu. Nerijetko se plaše ismijavanja ili odbijanja.
Posljedice djeteta previsokog samopouzdanja
Nerijetko ćete naići na dijete koje za sebe tvrdi jedno a realnost pokazuje da ne čini sve ono što priča da čini. Takva djeca precjenjuju svoje sposobnosti, zanemaruju realnost i ne prihvaćaju kritiku. Odgoj takvog djeteta može imati posljedice na život djeteta u odrasloj dobi jer neće moći realizirati obećano već će živjeti u nekom svojem izmišljenom svijetu u kojem je on idealan a u realnosti nije ni blizu.
1. problemi u odnosima – arogancija i egocentričnost, sklonost manipulaciji
Takva djeca sebe stavljaju iznad ostalih, verbalno uvjeravaju druge u to da su bolji iako u realnosti to ne dokazuju međutim uvijek pronađu odlične izgovore zašto nešto nisu učinili te imaju krivca zbog kojeg nisu to mogli učiniti. Da nije bilo svih tih prepreka, oni bi to učinili. To je njihov obrazac djelovanja koji ponavljaju iz aktivnosti u aktivnost. Vrlo su arogantni i teško ih je verbalno uvjeriti u suprotno. Oni su uvijek u pravu a netko drugi je krivac zbog njihovog neuspjeha.
2. teškoće u empatiji
Kako su sami sebi u fokusu, nemaju senzibilitet za druge. Dapače, nije im teško krivnju bez imalo osjećaja prebaciti na druge i dokazivati da su drugi pogrešni. Suosjećanje im je nepoznat pojam. Jaki su u argumentiraju te će često neku drugu empatičnu osobu proglasiti mekušcem ili slabićem.
3. dominantno ponašanje
Imaju duboki poriv da se nameću skupini, da nameću svoje mišljenje i kontroliraju čitavom situacijom. S obzirom na to da lako uvjere duge u njihovu ispravnost, ostali uglavnom popuštaju a na kraju su krivi ako nešto nije dobro završilo.
4. osjetljivost na kritiku i frustracija zbog neuspjeha
Kada ukažete na pogrešku i imate čak dovoljno dokaza za to, najčešće pokazuju ljutnju, bijes, frustraciju ili se povlače. Takvi ispadi znaju biti puni vrijeđanja i bezobrazluka bez imalo osjećaja za stanje druge osobe.
5. impulzivnost i prkosno ponašanje
Odbijaju autoritete i nameću svoj autoritet kroz šarm ili uvjeravanja jer oni znaju bolje od drugih i njihovo je jedino ispravno. Ako ostali ne prihvate njihovu igru, vrlo su impulzivni pa i pomalo agresivni, verbalno ili fizički.
Napuhano i previsoko samopouzdanje nije zdravo ni poželjno baš kao ni prenisko samopouzdanje. Kao što vidite, posljedice i jednog i drugog nisu dobre ni za dijete a ni za okolinu.
Zadatak je roditelja da razvija kod djeteta realnu sliku o sebi, da potiče dijete niskog samopouzdanja te da nauči dijete nositi se s neuspjehom.
Ako roditelj ima visoka očekivanja od djeteta i neutemeljeno hvali svoje dijete, takvo dijete će otići u drugu krajnost. Krajnosti nisu dobre ni za kog a kamoli za dijete.
Na roditelju je da prepozna koliko izbalansirano odgaja dijete te da pristupi odgoju na uravnotežen način kako bi dijete izgradilo zdravo samopouzdanje.
Ako primijetite da je dijete krajnosti a vi ne znate kako vas vratiti u balans, svakako potražite pomoć dok je dijete još mlađe jer ćete takvim odgojem ostaviti posljedice kroz čitav život i jednog dana će dijete kriviti vas za to što se ne usudi ili pak će manipulirati vama.
