Nerijetko mi dođu roditelji kada je dijete već zavladalo obitelji
Kada manipulira ili mora biti sve po njegovom.
Ili se sve vrti oko djeteta jer ste dijete stavili u centar.
Poravnanje nakon pogrešnog stava traje dulje nego li da ispočetka počnete sa zdravim stavom i pravilnim odgojnim pravilima i metodama.
Već sam pisala o tome kako dijete ne treba stavljati u centar niti ono to od vas očekuje. To je najčešće majkama način na koji ste postave iako ih očevi upozoravaju da nije u redu. No, majčinske emocije i hormoni su jači.
Zato evo nekoliko upozorenja koja možda možete izbjeći ili korigirati da se i vama to ne bi dogodilo. Ako pak se već dogodilo počnite ispravljati jer će korekcije potrajati.
Sve navedeno je međusobno povezano i nadovezuje se jedno na drugo te često povlači lančanu reakciju u ponašanju djeteta.
Nedostatak odgovornosti
Uvijek sve počinje s razvojem odgovornosti. Što ranije dijete učite tome da u skladu s dobi preuzima na sebe različite zadatke to će mu više rasti samopouzdanje i manje će ovisiti o vama. U suprotnom, što sve vi kao roditelji odrađujete umjesto djeteta, to će više dijete ovisiti o vama ali i kriviti vas ako nešto ne valja.
Okrivljavanje ili bespomoćnost
Ako ste primijetili da dijete često vas okrivljava za nešto što je samo trebalo odraditi, znači da se već polako koristi manipulacijom kako bi izbjeglo odgovornost. Nemojte dopustiti da vam dijete stvara grižnju savjesti te tako traži od vas da odradite nešto što može samostalno ili uz vašu pomoć.
Dijete koje ima sklonost nabijati osjećaj krivnje radit će to vama ali i drugima. Žalit će se na učitelje u školi i njih kriviti te možda čak iskrivljavati istinu samo da sa sebe spere krivnju i prebaci je na nekog drugog.
Suprotno tome je djetetova bespomoćnost, također svojevrsna manipulacija kojom dijete sebe prikazuje nemoćnim ili nedužnim, kao da nije ništa mogao učiniti, drugi su ga uvalili u to i nije do njega. Takvo dijete neće preuzimati odgovornost i zato priča počinje s preuzimanjem odgovornosti.
Potreba za odobravanjem
Što je dijete mlađe dobi to više treba potvrdu roditelja radi li nešto dobro i je li roditelj zadovoljan njime. Za mlađu dob je to prirodno no kako dijete odrasta, razvojem odgovornosti i samostalnosti dolazi do toga da dijete ne treba više za sve potvrdu roditelja. No, ako vaše dijete i dalje vas pita baš za sve ili traži neverbalno odobravanje smije li nešto ili ne, tada nešto radite pogrešno jer ne odgajate samostalno dijete već nesigurno dijete. Ili ste vi ti koji sve kontrolirate ili pak naređujete ili ej u pitanju strogi odgoj. Takva djeca razviju unutarnju nesigurnost te izvana za sve trebaju potvrdu roditelja, odraslih ili drugih.
Ovakva djeca postanu pogodno tlo za povodljivost i manipulaciju drugih.
Osamostaljujte dijete i učite ga odgovornosti kako biste izbjegli takvo što.
Podučite dijete da u poteškoćama pronađe ono što je dobro za njega u čitavoj situaciji
Probleme rješavamo a ne radimo dramu od njih. Nakon što nastane neka nepredviđena i problematična situacija, važno je da nakon svega sjednete s djetetom i popričate o tome što je mudro naučilo iz čitave situacije.
Ako tako djelujete od malih nogu dijete neće imati fokus na probleme te neće život doživljavati stresno već će se učiti nositi sa životom te iz svake situacije izvući neku mudrost. Da bi dijete to moglo, treba odrastati uz takvog roditelja.
U suprotnom, čak i tamo gdje neće biti problema, dijete će napraviti problem. Kad vi shvatite da tu problema nema, prođe vrijeme i život. Postoje djeca koja rade drame, ali ih valjda gledaju doma i navikla su da je to tako. A ne mora biti.
Upornost je put do rješenja a ne odustajanje
Sve je manje uporne djece. Većina ih sve dobije servirano, mnoge stvari su lako zamjenjive te dijete ni nema priliku učiti i vježbati upornost. Vi kao roditelji ste ti da ih potičete na upornost. Ne utirite im pute i ne hodajte umjesto njih. Natjerajte ih ili motivirajte da gaze sami, da ne odustaju, da njeguju upornost jer je to osobina koja će im puno značiti kroz život.
Ako im želite dati koristan životni poklon, onda je to svakako osobina upornosti.
No, da bi dijete postalo uporno, treba ga u mnogim aktivnostima poticati, pa čak i dopustiti da pogriješi i krene ispočetka.
Tako da svaka vaša intervencija kod drugih tijekom odrastanja je šteta djetetu jer će znati da će to mama i tata odraditi za njega.
Umjesto toga, potičite dijete, motivirajte, bodrite i tražite načina da i dalje ustraje u onome što želi kako bi razvilo upornost.
Jednog dana će vam dijete biti zahvalno za sve što ste činili, a do tada vi budite uporni da dijete razvije upornost.
Samosažalijevanje
Živimo na Balkanu na kojem svaka treća osoba ima sindrom žrtve u sebi. Samosažalijeva se i traži izgovore da nešto ne bi morala. Čini od sebe jadnička i traži da drugi čine umjesto nje. Nemojte tu osobinu prenijeti na dijete jer mu time dajete kartu nemoći kroz život.
Ako ste već primijetili da dijete od sebe radi žrtvu ili se samosažalijeva te spominje da ono to ne može, potrudite se razvijati kod djeteta upornost umjesto toga.
Znam da je potrebno puno truda da nekoga izvučemo iz bespomoćnosti jer su moje klijentice uglavnom majke ili tinejdžeri koji imaju ovu osobinu te ne vide izlaz, ne znaju kako, sve im se čini nemoguće i doista nije lako raditi s takvima ali ako je vaše dijete u pitanju onda se potrudite da od malih nogu ne razvija tu osobinu već upornost, odgovornost pa i učenje na greškama koje sam gore spomenula.
Ovo su samo neke od osobina koje bi vam mogle otvorite oči da uvidite jeste li na pravom putu u odgoju djeteta te dajte sve od sebe, a ako pak ne ide, svakako potražite pomoć da dođe do korekcija.
Nije lako primijetiti jeste li na pravom putu ili niste ako i sami imate neke od ograničavajućih osobina koje je dijete kopiralo iz vašeg ponašanja. Zato nije loše potražiti pomoć za oboje – i vas i dijete.
