Ako mi odrasli pokazujemo stav 'Nije me briga za ono što ti radiš!' s vremenom će i dijete zauzeti taj stav je djeca kopiraju nas odrasle
Dijete će do puberteta imati poprilično bliski odnos s roditeljima no mnoga djeca će se tijekom puberteta polako početi okretati vršnjacima i sve manje vremena provoditi s roditeljima. Ako je dijete introvert, to će pokazivati već i ranije.
Jednostavno će se više povlačiti i radije biti samo u sobi ili pak živnuti s prijateljem ali ne i s vama. Često odgovaraju kratko i izbjegavaju zajedničke odlaske rodbini te se nerijetko izvlače sa zajedničkih okupljanja. To je prirodno za određenu dob djece i možemo reći da je to jedna od razvojnih faza djeteta češće izražena u doba puberteta.
Ako vaše dijete želi biti samo a nije introvert već to radi zato što želi igrati igrice onda imamo problem. S druge strane, većina roditelja očekuje od djece da će se oni prvi htjeti družiti s odraslima. Sjetite se sebe i toga koliko se ni vi niste voljeli družiti s odraslim osobama. Djeca koja se ipak rado druže s odraslima su vrlo rijetka. Ipak većina djece uglavnom ima svoje interese u skladu s dobi.
Znači li to da trebamo pustiti dijete na miru i ne ga motivirati na obiteljska druženja? Ne, to ne znači to. Neke situacije su dio kulture ili pak lijepa gesta. Ne mora dijete baš svaki put ići s vama ali ne može ni svaki put ostajati doma i izgovarati se. Uspostavite dogovor i nađite neki zajednički kompromis zbog socijalizacije djeteta. No, lakše je razumjeti dijete zašto to čini ako s njime imate odnos povjerenja i iskreno vam kaže kako se osjeća.
S druge strane, veći je problem taj što dijete nema baš iste teme razgovora s odraslima te mu je dosadno u društvu odraslih. Tada ni od nas odraslih nije fer ako se katkada ne prilagodimo djeci i njihovim interesima i pokažemo zanimanje za ono što je dio njihovog svijeta.
Ako mi odrasli pokazujemo stav „Nije me briga za ono što ti radiš!“ s vremenom će i dijete zauzeti taj stav je djeca kopiraju nas odrasle. Zato je važno da shvatimo da smo mi odrasli njima model ponašanja te da im svojim primjerom pokazujemo kako želimo da oni nas tretiraju. Time što mi ignoriramo njihove interese a s druge strane tražimo da dijete poštuje naše interese nije djelovanje primjerom.
Što to sve možemo činiti da se više zbližimo s djetetom te se povežemo s njime kako bismo održavali naš odnos boljim? Evo nekoliko ideja i prijedloga koje sve možete činiti da bi vaš odnos bio bolji:
- pokazati interes za ono što dijete zanima
- pronaći vremena za dijete i družiti se 1 na 1
- večer društvenih igara
- zajednički šoping ili šetnja
- kino večer
- maženje, zagrljaji, dodiri
- sjedite bliže
- imajte neki posebni pozdrav koji je samo vaš
- međusobno se masirajte
- pohvalite ono što vidite da radi odlično
- istaknite da se ponosite djetetom
- ohrabrite dijete
- ostavite djetetu neku poruku na papiru
- tijekom dana pošaljite pisanu ili glasovnu poruku, onako bez povoda
- ispričajte se kada pogriješite
- imajte neki obiteljski slogan ili afirmaciju
- stvarajte neke zajedničke rituale
- imajte zajedničke izlete
- zajedno kuhajte
- igrajte igrice zajedno
- provodite zajedno vrijeme BEZ mobitela
Kao što vidite, mnoštvo je ideja koje možete raditi s djetetom bez obzira na dob. Nerijetko podrazumijevamo odnose i mislimo da je dijete dužno zbližiti se s nama dok smo mi na distanci.
Kakvo je to djelovanje primjerom?
Ako se tako ponašamo, dijete od nas nema što naučiti. Zato je važno da pokažemo primjerom i mi budemo ti koji prvi prilaze djetetu i grade odnos s njime, pa čak i ako je u pubertetu jer i tada možete naći zajedničke aktivnosti koje su neophodne za svakodnevno funkcioniranje (npr. zajednički šoping, zajedničko jedenje… )
Odnos ne bi trebao biti nešto što podrazumijevamo već nešto što svakodnevno gradimo i u što ulažemo određenu energiju. Ako imate osjećaj da s djetetom nemate najbolji odnos, važno je da baš vi kao odrasla osoba uložite početni napor i pokažete primjerom da vam je stalo da taj odnos gradite a ne da se udaljavate.
Ako ne pomogne ništa od navedenog, pozivam vas da je javite na individualno savjetovanje, osobno u Čakovcu ili online da nađemo zajedničko rješenje u kojem ćete svi biti zadovoljni.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo
