Roditelj koji je u lošem stanju neće moći pored svojeg stanja brinuti i o djeci ma koliko se trudio ili želio.
Ono što je jače od nas je da želimo nekome pomoći a ne možemo.
Razlozi zbog kojih ne možemo su različiti. Ili nemamo
financijskih mogućnosti, možda nismo kvalificirani, možda nam
osoba ne vjeruje ili pak je došla k nama samo po rame za plakanje
i treba podršku, a ne pomoć.
Kada ne možemo pomoći, osjetimo krivnju zato što ne pomažemo više
ili bolje iako se možda to od nas niti ne očekuje.
Ono što je vrlo teško roditelju prihvatiti da ne može pomoći
vlastitom djetetu da se ono osjeća bolje. Činiš sve što znaš i
umiješ ali osjećaš se bespomoćno kada ti ništa od toga ne
uspijeva. Teško ti je gledati vlastito dijete koliko se muči oko
nečeg a ti mu ili ne znaš pomoći, ili ne možeš ili pak od tebe ne
želi pomoć (obično tinejdžeri ne žele primiti roditeljsku pomoć).
Zbog čega se to dešava?
Katkada su roditelji u teškom stanju a nisu toga čak ni svjesni.
U takvom stanju nisu djetetu ‘prirodni’ i ono ne osjeća sigurnost
uz njih.
U doba ovih potresa, mnogi roditelji se boje više no što žele
priznati. Ne govore o tome a svijet i ljude oko sebe doživljavaju
kao da se i svi drugi osjećaju kao i oni.
Ako je tako, važno je da potražite i prihvatite kontinuiranu
pomoć bez obzira na to što mislite da ćete moći sami. Trajat će
duže i imati kolateralne žrtve u smislu da ćete u takvom stanju
željeti pomoći svojoj djeci no ona prepoznaju da vi niste
“prirodni” i uobičajeni kako su navikli, većina djece osjeća
stanje roditelja tako da će osjetiti vaš strah i tjeskobu te će
se i samo dijete početi osjećati tako ili slično.
Dokaz su mnoga djeca koja potres nisu doživjela drastično ni
strašno, no nakon nekog vremena su se kod djeteta počeli
pojavljivati neobični simptomi.
Ako dijete nema još nikakvo iskustvo potresa za života, onda iz
neznanja ni nema reakciju, no promatrajući roditelje kako
reagiraju uči i ono reagirati strahom. Kod mnoge su se djece
reakcije dogodile kasnije kada su promatrali roditelje.
Djeca se različito nose sa strahom. To ne znači da će reagirati
poput vas, ali će se dogoditi da im se vrate neka ponašanja od
ranije (mokrenje u krevet, strah od spavanja, kanije lijeganje,
držanje za vas i ne odvajanje od vas, ne žele otići u vrtić, ne
žele raditi neke stvari bez vas). Imate osjećaj kao da su vas
zalijepili za vas ili vas s nekim ponašanjem drže uz vas. To je
njihov način izražavanja straha.
Sigurnost je djeci izuzetno bitna a kako je potres znak da
sigurnosti nema, oni se drže vas na svoj neobičan način kako
biste im vi pružili sigurnost.
Što i kako se ponašati kao roditelji?
Iako kao društvo nismo navikli tražiti pomoć za sebe već samo za
dijete jer je to još uvijek u većini glava sramota, važno je da
upravo to učinite – POTRAŽITE POMOĆ najprije za sebe.
Roditelj koji sebi najprije pomogne, dobije odgovore, stavi sebe
u dobro stanje ili nađe rješenje za sebe, moći će bolje pomoći
svojoj djeci i ljudima oko sebe. Tek tada ćete biti jači,
snažniji i moćniji te emocionalno stabilniji. U takvom stanju
ćete moda govoriti jednake riječi kao što ste ih govorili prije,
ali vas drugi nisu doživljavali zato što vaši voljeni osjećaju
vaše stanje.
Nakon što ste sebi pomogli krenite pomagati svojoj djeci ili
najmilijima. Ako znate kako i uspješno vam ide, u redu, ali ako
uviđate da ne ide, POTRAŽITE STRUČNU POMOĆ za
svoju djecu i najmilije.
Ono što je još važno u takvoj situaciji je to da ne ignorirate
ili skrivate svoja emocionalna stanja pred djetetom misleći da
ono neće shvatiti da je s vama nešto. Djeca možda ne razumiju
zbog čega se roditelji boje (zato im je potreban razgovor i
objašnjenje primjereno njihovoj dobi), ali djeca osjećaju da
nešto nije u redu s vama te se i oni sami počinju čudno ponašati.
Zato je važno da razgovarate ili ako je dijete mlađe da kroz igru
iskomunicirate trenutnu situaciju koja nije normalna ali može
postati donekle razumljiva svakodnevica u glavi djeteta. Sve dok
je u dječjoj glavi čitava situacija i ponašanje roditelja
misterija i nema objašnjenja zašto se sve promijenilo, sve do
tada će dijete imati neke neobične reakcije koje će još više
okidati vaše strahove i zbunjenost.
Nije ovo samo sada tijekom potresa. Djeca čiji se roditelji preko
noći iz različitih razloga počinju ponašati čudno (gubitak posla,
razvod, traume, svađe, nedostatak financija, bolest), a s njima
nije iskomunicirano ono što se dešava, počet će u svojoj mašti
sami smišljati razne izgovore ali će se sve to odraziti na
njihovo ponašanje.
Dobro je kada su ponašanja djeteta takva da alarmiraju na uzbunu.
Ima i djece koja se povuku u sebe, postanu introverti i unutar
sebe procesuiraju a vama ne govore ništa. Kod takve djece ćete
puno poslije shvatiti da nešto nije u redu i neće vam biti jasno
zašto toliko kasno iako je u njima sve to kuhalo već odavno.
Roditelj koji je u lošem stanju neće moći pored svojeg stanja
brinuti i o djeci ma koliko se trudio ili želio. To vam je kao
kad se utopljenik utapa a vi koji ne znate plivati idete ga
spašavati. Potonut ćete oboje. Zato najprije naučite plivati i
spašavati druge ili barem potražiti spasioca koji zna spašavati.
Tako ste oboje sigurni.
Već odavno sam uvidjela taj obrazac ponašanja kod roditelja da
uporno žele pomoći djetetu a sami trebaju pomoć, naročito majke.
Iz tog razloga imam individualne susrete za vas na kojima možete
dobiti pomoć ili pak se uključiti u grupni program pomoći ženama
– program za žene gdje radimo na posvećenosti
sebi, ljubavi i brižnosti, samopoštovanju, emocionalnim stanjima,
svrsi žene i još štošta što je ženama problem. Više o tome imate
na ovom
linku.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.