'Bullyingu su izložena djeca koja odstupaju od prosijeka na neki način, čak i ako se razlikuju u nekom pozitivnom aspektu', kaže psihologinja...
Procjenjuje se da će do 2030. godine na svijetu biti
pretilo 250 milijuna djece. Danas ih je 158 miljuna te
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava
na potencijalnu epidemiju pretilosti kako kod djece, tako i
kod odraslih.
Razlog ovakvim zabrinjavajućim brojkama je sjedilački način
života, manjak kretanja i konzumacija hrane siromašne
nutrijentima, a bogate šećerima, masnoćama i praznim
ugljikohidratima.
Pretilost, naravno, nije samo estetski problem, već ozbiljno
ugrožava zdravlje, kako tjelesno, tako i psihičko. Često je
okidač za bullying, odnosno vršnjačko nasilje. Žrtve
bullyinga najčešće su djeca školske dobi, a nasilnici su
pojedinci iz razreda. Psihologinju i mentalnu
trenericu Anu Čerenšek upitali smo kakve posljedice bullying
ostavlja na djecu?
‘Bullying je pojava koja na razne načine narušava mentalno
zdravlje djeteta koji mu je izložen. Najčešće dolazi do socijalne
anksioznosti i anksioznosti općenito kao i do smanjenog osjećaja
vlastite vrijednosti. Ta stanja mogu onda rezultirati
povlačenjem (zbog straha), narušenim samopouzdanjem, ali i
maloljetničkom delikvencijom.
Dijete izloženo bullyingu rijetko kad zna što s tim novonastalim
stanjem pa se povlači u sebe i nosi sa situacijom tako da čeka da
nestane. Posljedica bullyinga može biti i pojava depresije
što se kod djece može izraziti kroz agresivno ili delikventno
ponašanje. To su razlozi zašto ponekad zlostavljana djeca
postaju zlostavljači”, objašnjava psihologinja Ana Čerenšek te
navodi koji su najčešći okidači za bullying.
‘Bullyingu su izložena djeca koja odstupaju od prosijeka na neki
način. To svakako jesu i djeca koja su pretila, no nisu jedina.
Čak i socijalna razlika (siromašna djeca ili djeca iz obitelji
slabijeg imovinskog stanja) može biti povodom bullyinga. Također
i djeca koja se razlikuju u nekom pozitivnom aspektu (nadarena
djeca, djeca uspješna u nekom uskom području interesa i sl.) mogu
biti izložena bullyingu. Jer i oni se razlikuju od
prosijeka’.
‘Dijete možemo zaštititi u sigurnijoj okolini u kojoj je
normalno podijeliti svoje osjećaje čak i ako nisu pozitivni. U
kojoj je O.K. ‘prijaviti’ nekoga zbog čijeg se ponašanja ne
osjećaš dobro. Dijete također mora znati kome se može obratiti,
ali i dijete koje vrši bullying mora znati koje su posljedice
takvog ponašanja. I jednima i drugima trebamo pružiti
podršku i priliku za popravkom situacije.
Podrška, edukacija i jasno definirane odgovornosti i posljedice
bullyinga stvari su koje mogu pomoći bez obzira radi li se o
djetetu ili odrasloj osobi koja doživljava mobbing na
poslu’, zaključuje psihologinja Čerenšek.