Ima tome točno 70 godina otkako je francuski dizajner Louis Réard na Piscine Molitoru, tada popularnom pariškom bazenu, predstavio svoj dražesni, tada izrazito izazovan dvodijelni kupaći kostim. Pariška striptizeta Micheline Bernardini pred razrogačenim je očima uzvanika prva ponijela kreaciju kojoj je Réard nadjenuo ime “bikini”, inspiriran nedavnim američkim testom atomske bombe na otočju Bikini u Tihom oceanu. Europljanke su dvodijelne kostime, doduše malo izdašnijih proporcija, nosile još tridesetih godina prošlog stoljeća. Amerikanke su čednije verzije dvodijelnih kostima počele odijevati u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Manekenke ga odbile
Na to ih je nagnala nužda. Naime, u to je ratno doba tekstil bio potrebniji za šivanje vojnih uniformi i opreme.
Te 1946. godine Europljani su uživali u prvom mirnom ljetu nakon predugih godina rata. Francuski dizajneri odmah su modu prilagodili novom dobu. Jacques Heim i Louis Réard skrojili su konkurentne prototipove bikinija. Heim je svoj nazvao “atom” i reklamirao ga je kao “najmanji kupaći kostim na svijetu”. Njegova kreacija bila je toliko mala da je jedva pokrivala pupak. Réard je otišao korak dalje. Njegov kupaći kostim bio je sašiven od 194 kvadratna centimetra tkanine s uzorkom novinskih naslovnica. Svoju kreaciju, zapravo grudnjak i dva trokuta tkanine povezana vrpcom, Réard je oglasio “manjim od najmanjeg kupaćeg kostima”.
Zašiti nekoliko krpica i nije bilo teško; problem je bio pronaći profesionalni model, ženu dovoljno hrabru da se u tim krpicama prošeće javnim prostorom. Nakon što su ga odbile profesionalne manekenke, Réard se obratio Micheline Bernardini, egzotičnoj plesačici Casina de Paris. Kao striptizeta bila je navikla golim tijelom zarađivati za život pa joj nije bilo teško pokazivati tijelo u javnosti. Minijaturni kupaći kostim koji je gospođica Bernardini na današnji dan prije 70 godina prošetala Molitorom postao je veliki hit, a škrtarenje na materijalu naročito se dojmilo muškaraca koji su gospođici Bernardini sljedećih dana napisali više od 50.000 pisama divljenja i podrške.
Zabrana u Italiji i Španjolskoj
Réard je posao s prodajom rublja naslijedio 1940. od majke koja je držala trgovinu pokraj pariškog kabareta Les Folies Bergères. Ideja za bikini pala mu je na pamet dok je na plažama St. Tropeza gledao žene kako zadižu dijelove kupaćih kostima ne bi li osunčale svoje bljedunjave udove.
U početku su Španjolska i Italija izglasale mjere zabrane nošenja bikinija na plažama, ali su ubrzo kapitulirale kako se kupaći kompletić širio plažama. Réardov posao je cvjetao, a famu o bikiniju održavao je pričama o tome kako kostim nije pravi bikini ako se “ne može provući kroz bračni prsten”.
Amerika je malo dulje pružala otpor bikiniju, sve dok nije stasala nova, seksualno oslobođena mladež šezdesetih. Bikini je opjevan u svevremenskom hitu pop-pjevača Briana Hylanda “Itsy Bitsy Teenie Weenie Yellow Polka-Dot Bikini”, tinejdžerskim filmovima s Annette Funicello i Frankiejem Avalonom i naposljetku glorificiran kalifornijskom surferskom kulturom rock-grupa kao što su bili Beach Boys. Njegov tvorac Louis Réard puna je četiri desetljeća prodavao bikinije. Potom se sa suprugom Marcelle povukao u švicarsku Lausannu gdje je i umro 1984. u lijepoj dobi od 87 godina.