Znate ono kad imate tjedana da se ništ’ ne događa i dosadno je za poluditi i onda imate one tjedne kad se događa sve i trgate se da stignete na sve strane? Meni su draži ovi drugi tjedni, kad je gužva. Takav je bil protekli tjedan.
Naravno, Dinka u treninzima ne popušta ni mrvicu. Ali baš ni mrvicu. Ponedjeljak odrađen jutarnji trening, naravno, kardio, kardio i još malo kardia. Utorak popodnevni Insanity jer kak bi rekel Ludi Klobučar iz Alise (možda to veli zec? Ne znam ko to veli): ‘Svi smo mi malo ludi’ i onda srijeda večernji Crossfit.
Zakaj srijeda, a ne petak? Zato jer je četvrtak bil blagdan, a od petka su počele pripreme za Varaždin Throwdown (o tome malo više za koju rečeničicu) pa onda Crossfit u srijedu da se zgazim do kraja. I jesam se. Jednom tjedno trening s Markom P. je za mene i više nego dosta.
Biciklijada
Da se slučajno ne bi previše opustila, i blagdanski četvrtak bil mi je ‘radni’. Kak? Biciklijadaaaa! Da da, malo smo se vozikali na biciklićima tam pa sim pa tak u krug. Vozilo se od Optujske prema Zelendvoru i bila je feštica.
Laganim tempom vožnje u koloni trebalo nam je oko sat vremena, a do doma je naravno išlo i puno brže. Ja ne znam procjeniti kolko se kilometara vozilo, a Google varira od 17 do 20 pa onda ak se već hvalimo, bumo rekli da smo u četvrtak lepo rekreativno otpelali 40 kilometara s biciklićima.
Iako su u petak bile pripreme za Varaždin Throwdown pa treninga nije bilo, Dinka me nije uključila u ovu skupinu koja se odmarala od treninga. Na rasporedu je svejedno bil jutarnji kardio trening.
Kratka opaska. Ako ste ikad probali skakati prek’ vijače koja nije od užeta nego je ona skroz tanka (nemam poima kak’ se književno veli sajla) i onda ste se zalaufali i u jednom trenu krivo skočili pa vas je ta ista faking vijača tresnula po nogama, e onda znate kakav je osjećaj biti bičevan. Milost!!
Varaždin Throwdown
Subota i nedelja bile su ono kaj sam čekala. Konačno Varaždin Throwdown. E sad da kratko objasnim. Radi se o međunarodnom Crossfit natjecanju u dvije kategorije koje je trajalo cijeli vikend i na kojem se moglo vidjeti svašta lijepog i manje lijepog. Mrvicu formalnije objašnjenje možete pročitati u članku ako kliknete na link ispod, a ja budem vam ukratko opisala svoje dojmove.
> FOTO Crossfit Throwdown: Krv, znoj i nadljudska snaga zavladali Varaždinom
Prvo: svi ti natjecatelji su životinje! (mislim, naravno da nisu, jako su dragi i super, ali od kud vuku tu energiju i snagu, nije mi jasno, dakle, ljudi sigurno nisu). Natjecateljski treninzi su se održavali svakih sat vremena u prosjeku, a ni jedan od tih treninga nije lagan.
Neke od njih bilo je čak teško i gledati s terase iz hlada dok piješ limunadu, a kamoli odraditi ih po najjačem suncu. I da, natjecali su se i muškarci i žene, da se opet ne vraćamo na početak svega i stavu da je Crossfit samo za dečkiće. Nije, i za curice je. Bez brige.
Crossfiteri krvare
Drugo: nikad od mene prave Crossfiterice. Ali nikad. Čak i ako ustrajem u ovome i nastavim trenirati godinama i postanem stvarno mišićava i snažna i izdržljiva. Čak ni onda nikad od mene prave Crossfiterice. Zakaj? Zato jer Crossfiteri krvare – eto zakaj!
Usred jedne vježbe, gledam ja žene kak rade vježbe koje 98 posto muškaraca koje sam upoznala ne može napraviti i skužim kak jedna cura ima super crvene rukavice i mislim si ‘Ooo, kak kul, paše joj uz outfit’. Odjednom, ona tom svojom ‘crvenom rukavicom’ prođe prek svojeg bedra i ostane crveni trag.
E da, nije bila rukavica nego je bila krvava ruka, točnije krvavi dlanovi od ‘toes to bar’ vježbe (ono kad visiš dole sa šipke i dižeš noge gore do kad ti nožni prsti ne dotaknu tu istu šipku i onda to napraviš nekolko desetina puta, između ostalog).
Nakon kaj sam ja skužila da ta cura nema rukavice nego obilno krvari dalje radi i visi sa šipke, skužila sam da bolje da ja odem s terena i malo si sednem negde i razmišljam o jednorozima, dugama, leptirićima, poriluku i svemu onome kaj je dobro na svijetu jer ako budu istovremeno morali njoj zamatati ruke i mene smacati s hladnom vodom kad se onesvjestim u gledalištu, ne bude dobro.
Planovi za skidat kile
Eto, zato nikad od mene Crossfiterice. Meni još uvijek idu suze kad naglo skinem flaster, a ne da nastavim raditi kad naglo skinem cijeli sloj kože. I da, ona nije bila jedina kojoj se to dogodilo (da ne mislite da se to curi dogodilo jer je cecna i slabija od drugih. O ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne…), za sve vas kojima ovo nije dosta dočaralo kak je to izgledalo, a imate Instagram, upišite hešteg (divna hrvatska riječ) #varazdinthrowdown. Bude vam puno jasnije. Puuuno.
Nego da lagano završim. Dinka ne da mira nikad, a Throwdown daje dodatnu motivaciju. Sve skupa rezultiralo je sa skoro dvije kile manje prošli tjedan. Lijepi kontinuitet protekla tri tjedna ako se mene pita. Idemo dalje! Današnjim danom ulazimo u moj rođendanski tjedan koji završava u subotu. Dinkini planovi su do subote dvije kile manje.
Nemojte me zvati na pizze, pive, čipseve, kolače i ostalo. Nemojte me zvati ni u kino (jer tam jedem sve) ni u shopping (i tam mogu jesti) ni na nikakve sastanke (svigde mogu jesti!). Ne zovite me, ne ne, mene ne, ne zoviteeeeee (u mojim očima su često suze biserne nakon treninga). Eto nek se i vama pjeva Danijela. Odbrojavanje do rođendana kreće! Dinka i ja protiv vremena! (Mislim da tak super funkcioniramo jer ona slavi rođendan dan prije mene. Team blizanci!).
Ok, zovite me ponekad i dalje. Bum se kontrolirala.
