Svi mi težimo za nečim. Stremimo, nadamo se, želimo. I to je prirodno. Svaki od nas ima svoju viziju dobrog i kvalitetnog života pa se onda svojim postupcima, mislima i djelima ravnamo k tome cilju.
Sve je u redu dok su ti ciljevi realni i ostvarivi, ali nevolje i nezadovoljstvo nastupaju onog trena kada nam se lončići malo pošemre i prolupaju pa izgubimo orijentir u realnosti. Nešto je ostvarivo i izvedivo, nešto nam je nadohvat ruke i konstantno nam izmiče, ali hej, takav je život!
Okej ajme meni, nakon ovog popovskog uvoda, a nisam ove nedjelje na misi bila, ne znam od kud mi inspiracija – mogu se baciti na priču. Naime, jedna od mojih prijateljica, nazovimo je Jozefina (ajaaj, ubij me), već je duži niz mjeseci single. Namjerno stavljam mjernu jedinu suše mjesec pa da si vi sami odabrete raspon tog broja mjeseci i imajte na umu da jedna godina ima 12 mjeseci, a dvije 24.
Već joj je dosta samačkog tužnog života jer ipak nit je ovo Seks i grad, a nit mi živimo u New Yorku gdje je single sasvim neki drugi termin nego li biti single… tu kod nas. U New Yorku biti single znači živjeti život punim plućima, zabavljati se, družiti, izlaziti i iskorištavati sve mogućnosti koje vam se prohtiju. Valjda, kaj ja znam, tak je bar bilo u seriji prikazano.
Pri nama biti single (po domaćem biti stara puca) znači prežderavati se napolitankama pred TV-om subotom navečer i nadati se da ti otpadne kotač sa auta na relaciji Nedelišće – Čakovec kad ideš u Varaždin u šoping pa da ti stane i pritekne u pomoć neki Bogom dani holivud frajer. Pa da ljubav klikne samo tako, usred rečenice ‘Hej ženo, pa nemreš se voziti sa samo tri kotača de ti je pamet?!’.
Tako se Jozefina bacila na aktivnu potragu za svojim Misterom Hvala Bogu Što Uopće Postojiš Jer Sam Se Već Zabrinula. Zatražila je pomoć i savjet svojih kolegica. Kako uopće pronaći frajera? Premda bi bolje formulirano pitanje bilo i sama bit problema – gdje ga početi tražiti. Ruku na srce sve cure znaju kakvog dečka hoće, ali se onda nameće pitanje gdje (GDJE) takvoga pronaći.
Brainstorming je bio zastrašujuć tog trena. Ideje i prijedlozi su frcali na sve strane, ti vrapca posramile smo i Nikolu Teslu. Ne da smo samo za stolom raspravljale, već smo i grupu napravile za one koje fizički nisu bile prisutne da se mogu uključiti u potragu za Njezinim Budućim Dečkom.
Probaj na sportskim događajima, ali zaobilazi nogometna igrališta. Pa tisuću argumenata za i protiv. Sportaši su super – dobra forma (što je izuzetno bitno, snaga, izdržljivost, snalažljivost, spremnost na kompromise), super tijelo, predanost zadatku, zdrav život i još sve nešto i svašta. Egoistični i samoljubljivi, jebežljivi i ne znaju se vezati. Jedna tvrdi da su nogometaši super, druga tvrdi da su bezveze.
Obavezno pohodi kulturne događaje. Tamo su pametni, kulturni, pristojni, načitani i profinjeni. I opet za i protiv argumenti. Ah ti samo pametuju, filozofiraju, s njima nikad na kraj. Ako su umjetnici onda su sigurno skloni nekoj vrsti ovisnosti – ili piju ili puše ili se drogiraju. Oni su najčešće boemi, jebežljivi i ne znaju se vezati. Jedna tvrdi da su super, druga tvrdi da su bezveze. Ili su gejevi, a gej je okej da budem politički korektna.
Ma pusti njih, nađi nekog geeka online. Čudni, tihi, povučeni, sramežljivi, pametni, možda prepametni i odlučni da riješe svaki problem. Sigurno su programirali neku igricu, program, aplikaciju il’ koji vrag pa imaju love da niti sami ne znaju kol’ko. Najvjerojatnije su previše vezani na svoju mater pa tu ima veliki problem. Minus.
Na filmovima i knjigama svi ti internet frikovi imaju čudne seksualne fetiše o kojima ni ne znamo da postoje. Plus. Toliko su zaokupljeni buljenjem u brojke i slova po monitoru da im je sasvim svejedno koju imaju pod sobom, nulu ili jedinicu, što znači da su jebežljivi i ne znaju se vezati. I opet jedna tvrdi da su super, a druga da su bezveze.
Dečko s kojim si nekada davno dijelila školsku klupu. Jozefina odmah odmahuje rukom u znak neodobravanja prijedloga što smo uopće izustile na glas. Pa kaj fali tvom susjedu? Jozefina tvrdi da mu fali sve. Pa dobro, valjda žena zna.
Ah curo, gdje da nađeš i zgodnog i pametnog i uspješnog, dobrog, nesklonog ekscesima dečka koji će tim svojim predivnim okicama (zaboravila sam koja joj je top boja očiju) gledati samo tebe?! Mislim stvarno i kad ga nađeš kaj buš onda s njim?
Držali se budete za ruke, pili Coca Colu na slamčice iz iste čaše, išli u Cinestar pa poslije u Mekić ko pravi Međimurci. I tako mjesec-dva, tri pa pet sve dok ti ne kaže – “pa čuj ko te hebe!” Zašto? Zato što ti nisi štraca. A svi muški bi nešto prije braka (premda je miljama daleko i nit ne pomisle na njega, već misle isključivo na onu stvar) i to je najnormalnije, dok sve cure koje bi nešto prije braka (koji im je u mislima odmah kad im oči legnu na dotičnog) one su štrace. I tako neštrace dobiju rečenicu “ma ko te hebe” i odu do prave štrace i uvesele i sebe i nju. I prave pravcate štrace dobiju i ovce i novce. Mein Gott!!!
A bilo bi puno jednostavnije da muški nisu tako prokleto jebežljivi i od poštenih cura pravili štrace, jer ako se hoćeš udat u današnje vrijeme moraš biti štraca oćeš ili nećeš. Stoga vas molim dragi moji muškići nemojte biti takve štrace da onda ni cure nebi morale biti štrace. Samo što se njih proziva, a vas ne! Mein Gott opet!!
Baš me zanima ako bi se sve cure udružile onak sestrinski i kolektivno rekle da nema ništa prije braka. Nikome nikad ni pod koju cijenu, ma brate bili moš’ obečavat kolko hoćeš, al’ dobit nećeš sve dok ne vidim potpis na papiru kod matičara, na što bi taj svijet ličio?!
Jozefini bi najbolje bilo da sjedi doma, jede napolitanke subotom navečer pred TV-om i čeka da joj netko pokuca na vrata sa buketom ruža, prstenom i pitanjem – “Hoćeš li biti moja štraca zauvijek?” Pa kad ga joj natakne… prsten na prst perverznjaci jedni… onda nek selo i kler priča što želi.
Premda u ovoj verziji potrage za Gospodinom Koji Uopće Postoji blagu prednost dajem kompjuterašima. Ti ne kucaju na vrata već šalju poruke u inboxe. Internet jebači i jebačice. Mein Gott opet opet!! Tako da i za zagrižene neštrace postoji nada.
