Sve se veći broj poljoprivrednika iz Varaždinske županije odlučuje upravo za uzgoj uljne tikve.
Savjete o sadnji, zaštiti i preradi uljne buče,
kao i o tome što mora sadržavati deklaracija na zapakiranim
proizvodima te kada (ni)su obvezni izdati račun kupcu, bile su
teme prvog ovogodišnjeg predavanja za poljoprivrednike i sve
zainteresirane u četvrtak, 21. veljače, u organizaciji
Varaždinske županije.
Teme su prvenstveno bile vezane uz buču, budući
da se sve veći broj poljoprivrednika iz Varaždinske županije
odlučuje upravo za uzgoj uljne tikve i proizvodnju Varaždinskog
bučinog ulja.
– Podrška Županije proizvođačima buče i Varaždinskog bučinog ulja
nikad nije bila veća. U zadnje dvije godine ulažemo
znatna financijska sredstva u promociju i etabliranje
robne marke Varaždinsko bučino ulje, kao i u distribuciju te
probijanje na nova tržišta. Krećemo i u proces zaštite oznakom
zemljopisnog podrijetla, što je slična vrsta zaštite
kakvu na razini Europske unije već imaju Varaždinsko
zelje, Varaždinski klipič i Zagorski puran. Nadam se da će
Varaždinsko bučino ulje biti četvrti proizvod u tom nizu –
istaknuo je pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni
razvoj Varaždinske županije Dragutin Vincek.
Da bi prinosi bili što veći, a proizvodi kvalitetniji, važan je
pravilan uzgoj, a o tome je govorila Mara
Bogović, mag. ing. arg., iz Savjetodavne službe Varaždin
Ministarstva poljoprivrede.
– Bitna je pravovremena sjetva, na optimalnim temperaturama i na
kvalitetno pripremljenom tlu. Sjetva se preporučuje krajem
travnja i početkom svibnja, kad je temperatura tla na
dubini sjetvenog sloja nekoliko dana iznad 14
stupnjeva. U godinama s toplim ranim proljećem ranija sjetva može
dati veće prinose, dok istovremeno prerana sjetva u hladno i
prevlažno tlo može dovesti do propadanja sjemena – rekla je
Mara Bogović, koja je dala i savjete koja se
zaštitna sredstva smiju, a koja ne smiju koristiti, kao i to kako
odrediti kada je tikva zrela i spremna za preradu.
–
Nakon dozrijevanja, preporuča se da se tikve
nekoliko dana prije berbe nagrnu u redove, pri čemu se plod
odvaja od stabljike, a sjeme dodatno povećava svoju masu i
dozrijeva – savjetovala je.
Održala je i korisno predavanje o zakonskim
propisima vezanima uz prodaju Varaždinskog bučinog ulja i drugih
poljoprivrednih proizvoda, te dala informacije kada proizvođači
moraju, a kada ne moraju izdati račun kupcu, odnosno u kojem
slučaju (ni)su obveznici PDV-a te koje evidencije moraju voditi.
– Mali poljoprivredni proizvođači svrstavaju se u više
kategorija. Ako godišnji prihodi od prodanih proizvoda, usluga i
poticaja ne prelaze 80.500 kuna, tada nisu obvezni upisati se u
registar poreznih obveznika. Ako prodaju svoje
primarne poljoprivredne proizvode, nisu obvezni izdavati račune,
nego voditi običnu evidenciju o prodaji. U slučaju da su godišnji
prihodi iznad 80.500 kuna, tada se upisuju u registar poreznih
obveznika. Postaju obveznici poreza na dohodak, ali još uvijek
nisu obveznici PDV-a, i to tako dugo dok ne prijeđu iznos od
300.000 kuna godišnje prema Zakonu o PDV-a – pojasnila je
Mara Bogović.
Svi poljoprivrednici koji prodaju vlastite poljoprivredne
proizvode direktno krajnjem potrošaču na otvorenom prostoru – na
kućnom pragu, tržnici ili štandu, nemaju obavezu
izdavanja računa, nego samo vođenja evidencije.
–
Međutim, ako vlastite proizvode prodaju onome tko će ih dalje
preprodavati i tko je obveznik PDV-a, onda moraju izdavati račun.
Isto tako, u slučaju prodaje poljoprivrednih proizvoda u
zatvorenom prostoru, primjerice, u trgovačkom
lancu, automatski su obveznici PDV-a i fiskalizacije – upozorila
je.
Poljoprivrednici prodaju i zapakirane proizvode, a za njih je
strogo propisano koje podatke na deklaraciji moraju sadržavati. O
tome je predavanje održala Melita Makovec, mag.
ing. mol. bioteh., iz Bioinstituta, tvrtke u čijoj je djelatnosti
i kontrola deklaracija.
– Na zapakiranim proizvodima obavezni podaci su naziv hrane,
popis sastojaka uključujući i alergene, neto količina, rok
trajanja, posebni uvjeti čuvanja, ime ili naziv i adresa subjekta
u poslovanju s hranom, zemlja ili mjesto
podrijetla, hranjive vrijednosti te dodatni zahtjevi označavanja
po drugim propisima. Deklaracija je prvenstveno važna radi
zaštite potrošača, ali i zbog upravljanja eventualnim rizicima.
Ako se za neku hranu ispostavi da je zdravstveno neispravna, tada
se može reagirati i povući ju kako ne bi došlo do većeg problema
– navela je Melita Makovec.