Pod naslovom “Srbija u Davis kupu” službeni bilten koji je Teniski savez Srbije izdao povodom dvoboja između Srbije i Hrvatske u Kraljevu između ostaloga donosi i ove rečenice:
“Prva godina u kojoj je naša reprezentacija sudjelovala u Davisovu kupu bila je 1927. Ukupno 89 godina nalazimo se u vodama ovog natjecanja i u olimpijskoj 2008. slavili smo osam desetljeća otkada su naši momci zakoračili u Davisov kup. Odigrali smo do sada 206 susreta, pobijedili u 123, izgubili 83. Proveli smo 17 godina u Svjetskoj skupini, počevši od 1981. godine.”
Nije to ništa novo, Srbi su i sve olimpijske medalje koje je osvajala Jugoslavija prisvojili kao svoje, pa su za njih tako medalje osvajali i Mate Parlov, Matija Ljubek, Miroslav Cerar… Slavilo se 100 srpskih zlatnih olimpijskih medalja, iako prilikom osvajanja niti jedne od njih nije svirana srpska nego jugoslavenska himna. Rade to, dakle, i u drugim sportovima, ali u tenisu to doista izgleda groteskno.
Kad rođenog Čakovčanca Franju Punčeca, Josipa Paladu, Dragutina Mitića, Boru Jovanovića i Nikolu Pilića proglase srpskim “teniserima”, onda čovjek ne može a da se ne nasmije.
No, autori priloga ni u tome nisu bili dosljedni. U dijelu u kojem se govori o rekordima u reprezentaciji ipak su željeli malo više srpskih igrača, pa rekorderi po broju pobjeda nisu Punčec (42-20) i Palada (42-32), nego Janko Tipsarević (40-17) i Nenad Zimonjić (40-25), ali su Piliću i Jovanoviću ostavili da budu najbolji “dubl tim” sa sedam pobjeda i osam poraza.
No, službena stranica Davisova kupa (daviscup.com) spušta Srbe na zemlju. Tamo lijepo piše da je prva godina igranja reprezentacije Srbije u Davisovu kupu 1995. (iako se tad još zvala SR Jugoslavija). Dakle, dvije godine nakon (samostalne Hrvatske) koja je krenula 1993.
A SFR Jugoslaviju ostavimo neka miruje, ostavimo je povijesti. Kako se ne smije posezati za tuđim teritorijem, tako se ne bi smjeli prisvajati niti tuđi sportaši, pa ni njihove pobjede i medalje.
Za one koji ne znaju
Franjo Punčec (Čakovec, 22. studenog 1913. – Johannesburg, 5. siječnja 1985.), hrvatski je tenisač i državni reprezentativac. Svjetski teniski as i jedan od najboljih hrvatskih sportaša 20. stoljeća.
Tenis je počeo igrati na terenima Čakovečkog sportskog kluba, a prvi trener bio mu je Geza Legenstein. Već 1931. godine bio je juniorski prvak Jugoslavije. Seniorski prvak i prvi tenisač na državnoj rang-listi bio je od 1933. do 1940. godine. S Josipom Paladom bio je prvak u parovima 1934. i 1936. godine.
Franjo Punčec bio je prvi hrvatski tenisač na svjetskoj rang-listi, na kojoj je 1939. godine dospio na četvrto mjesto. Njegovim se imenom danas zove Teniski klub u Čakovcu. (Izvor: Wikipedija)
